Marketing
Bogu hvala, i to je vijest!
Stogodišnji starac, nakon što izgubi svoju obitelj u 89. godini, počne se baviti trčanjem. Obori svjetske rekorde u 8 trkačkih disciplina, a sada planira oboriti i svjetski rekord za najstarijeg maratonca na utrci u Torontu. 
Eto, katkada i ovakva informacija postane vijest (makar i na kraju dnevnika!) i zapliva u moru vijesti prepunih ratova, kriminala, kriza, korupcije, pedofilije, recesije....
Da, bogu hvala, i to je vijest! I to kakva! Mogla je ona po svojoj važnosti biti i udarna vijest, objavljena odmah na samom početku! Jer za razliku od svih drugih koje svakodnevno slušamo, ova vijest je imala potencijal da nas nečemu nauči ili, možda podsjeti. Na što? pa na činjenicu da je svaki čovjek onoliko jak koliko to želi biti. Da sam sebi postavlja granice. Da svojom voljom može bitno mijenjati okolnosti. Da može odlučivati o tome koliko je sretan ili nesretan, slab ili jak... Zvuči li to doista tako ludo – da je vijest o stogodišnjem starcu koji odlučuje srušiti maratonski (deveti po redu trkački) rekord? Da, priznajem teška srca da to zvuči jako nerealno, gotovo utopistički. Barem u vremenu i prostoru u kojem trenutno živimo.
A bilo bi jako korisno za nas "zdrave" da češće čujemo za ljude koji probijaju granice mogućeg, invalide koji trče s protezama na nogama zajedno sa "zdravim" trkačima na svjetskim atletskim mitinzima, slijepe književnike, gluhe glazbenike, umjetnike koji stvaraju bez ruku... Tako bismo se možda manje sažaljevali i rjeđe za sebe tražili izgovore zbog kojih nešto ne uspijevamo ili ne stižemo. U sebi, prije nego van sebe, tražili bi izvore motivacije i inspiracije zahvaljujući kojima bi mogli ostvariti puno više svojeg (uglavnom neiskorištenog) potencijala. I kako se čovjek samo zastidi zbog svojeg odustajanja, kukavičluka i neodlučnosti kad shvati da tu negdje oko nas žive ljudi koji itekako hoće i mogu. Letači potkresanih krila.
Podsjetimo se da je čovjek jedini od svih drugih živih sustanara na Zemlji koji je blagoslovljen darom slobodne volje, kreativnosti i duhovnosti. Zahvaljujući tome on jedini može utjecati i mijenjati okolonosti svog života, umjesto da one nemilosrdno utječu i mijenjaju njega. A što je od toga utješnije znati u ova teška i bremenita vremena?! Ma, ništa nije nepovratno izgubljeno, propalo, uzaludno, sve dok čovjek sam u sebi ne potpiše bezuvjetnu kapitualciju. Često i bez bez borbe. Onako sjedeći zavaljen u fotelji.
Helen Keller je slavnija od Napoleona; Napoleon je pokušao osvojiti svijet silom oružja, ali nije uspio, Helen je pokušala osvojiti svijet snagom svog uma - i uspjela je. Pobijeda koju je izvojevala nad vlastitom gluhoćom i sljepoćom daleko je slavnija i veća pobjeda od one Aleksandra Velikog, jednostavno zato što ima trajne implikacije na ljude koji su živjeli u njeno vrijeme i sve one koji će živjeti nakon nje.
Post je objavljen 15.10.2011. u 20:10 sati.