Nisam dugo pisala ovaj blog. Moram priznat da sam ga u potpunosti zapustila. Posjećivala sam ga samo da bih vidjela pokoji članak, savjet i slično skupljeno na ovome blogu. Mislim da se vraćam na ovaj blog. Kao što je na početku bila ideja ovog bloga, vraćam se po pozitivnu energiju života.
A sve zato jer mi se život više uopće ne smiješi… shvaćam da, ako si sama ne stvorim smijeh i veselje, nitko mi ga neće dati. A meni je dosta sumora, tumora, plača, jadikovki, tromosti,umora i bolesti. Zato se vraćam... vraćam se onome čemu sam težila (i što sam postigla) na ovom blogu. Kad je došlo do toga da sam počela razmišljati o raskidanju neraskidivog shvatila sam da nemam kuda. Čak i da odem – ostajem sama, a samoća nije moj izbor! Shvaćam da sam prešla iz gluposti u paranoju i da se moram izliječiti kako somatski tako i psihološki. Opet bolujem od iste bolesti, koja se pojavljuje kao psioho-somatska, rezultat stresa, gnjeva, preopterečenosti i zabrinutosti. Sada je kraj tome! Brišem prašinu sa pakta koji sam iz nekog razloga stavila u zapećak... obnavljam ga i ponovno namjeravam provest za sebe, za budućnost... Opet spominjem budućnost, a kod mene se zna što ta riječ znači, novog člana obitelji. Ipak, da bih ostvarila tu svoju želju moram se prvo izliječiti, zato, kreće pozitva i smijeh za veselu budućnost!
Prvi korak sam obavila, oprostila sam... oprostila sam svima kojima sam do sada zamjerala. Prvo i osnovno svom najbližem, oprostila sam jer bez njega ne mogu. Nije učinio ništa skandalozno, ništa ovdije spomena vrijedno, ali pošteno me uvrijedio... Nismo raspravljali, nismo se svađali – nije mi to imalo smisla, nije imalo smisla ponavljati već viđeno – nije mi se dalo. Prvo sam se ljutila, onda sam odlučila svašta destruktivnog, onda sam se rasplakala, potom smirila, shvatila da je to što ga volim jače od uvrede, i ... oprostila. Privila sam se k njemu, poljubila ga, i rekla mu da ga volim. Budući da nije to očekivao stisnuo me kao malo dijete omiljenog medvjedića i jednostavno smo tako proveli neko vrijeme... predivnog li osjećaja!
Eto već sam se tada bolje osjećala... sada idem dalje...
Začetak je već pokrenut, stvaram male korisne navike... (bit će o tome post) i svaki dan uradim nešto kreativno (o tome ima cijeli blog)...
I GO 4 IT!
Post je objavljen 11.10.2011. u 12:49 sati.