Da li ste i vi nekad poželjeli izbrisati sjećanja? Ja jesam mnogo puta...Nekako, čini mi se da bi sve bilo lakše onda kad se ne bih sjećala svega, možda ne bih svaki dio prošlosti prizivala u sjećanja i svaku noć iznova suzama zalijevala. Čovjeku postane uobičajen, svakodnevni ritam maštati i nadati se nečemu čemu se normalan čovjek nebi nikad vraćao...
NEMA ME VIŠE U TVOJIM MOLITVAMA, VIŠE ME PUTEM NE PRATE. A NOĆ MI PRIJETI, PONOĆ I PUSTA TAMA, KAD ME SE SAMO DOHVATE. VIŠE ME NE VOLIŠ, KAD SE VRAĆAM NISI BUDNA...
Post je objavljen 09.10.2011. u 21:03 sati.