Pregled posta

Kako se naš um poigrava s nama

Ključna postavka mnogih teorija (ponekad i Igre) je da su ljudi racionalna bića koja djeluju po razumno kako bi ostvarili maksimalnu korist. U stvarnosti, ljudsku vrstu bi se moglo nazvati "sposobnom za racionalnost".
Zbog naših velikih mozgova, sposobni smo za duboke i kreativne analize, no isto tako i za djelovanje isključivo po instinktu vezanim za gene i biološke nagone. No kada se dogodi takav slučaj, "racionalni" mozak se ne može jednostavno isključiti i prestati funkcionirati dok nas ne vodi na takav način. U nedostatku logičnih motiva i objašnjenja, stoga ih stvara sam kako bi se djelovanje prilagodilo s objašnjenjem. Ovo se naziva "obrambenim mehanizmima psihe".


Prikaz Freudovog odnosa svijesti i podsvijesti

Da se razumijemo, obrambeni mehanizmi psihe nisu nešto nužno loše. To je alat kojim se branimo od boli, razočaranja i tragedija. Dok smo pod njegovim štitom, možemo skupljati snagu za trenutak kada će problemi postati preveliki da bi se obrambeni mehanizmi mogli nositi s njima. U tom trenutku se s problemima suočavamo, a njih šaljemo na odmor.

Obrambeni mehanizmi, uz sve svoje koristi, su neprijatelji učenja na greškama i iskrenog samo-ispitivanja. Obrane postaju nezgodne u trenutku kada prijeđu svoje granice i počnu stvarati dodatne probleme same zbog sebe. Ponašanje postaje automatizirano, s obranom kao prvim odgovorom na sve negativno što nam se može dogoditi, a nerazumnu količinu psihičke energije trošimo na održavanje obrane umjesto rješavanje problema.To vodi beskonačnom nastavku ciklusa, novim problemima od kojih se treba braniti, itd.

Neke vrste obrambenih mehanizama, s primjerima iz ljubavnog života:

Premještanje: premještanje neugodnog osjećaja u drugi kontektst. Npr., naljutio nas je šef na poslu, ali ne možemo se svađati s njim jer ćemo dobiti otkaz, zato idemo doma i istresamo se na partneru/djeci. Ili obrnuto.
Primjer: "Zašto si danas i ti takav prema meni?"

Sublimacija: pretvaranje neugodnog osjećaja u drugi, korisniji oblik - zdrava vrsta premještanja. Naljutio nas je šef na poslu pa idemo u teretanu i tamo lupamo po vrećama. Netko je izgubio dijete u prometnoj nesreći i pokreće kampanju za prava djece u prometu.
Primjer: Živcira me partner/ica pa pišem blog o tome kako riješiti probleme s njim.

Racionalizacija: najpoznatija vrsta obrambenog mehanizma, poznata i kao "kiselo grožđe". U poznatoj Ezopovoj basni, lisica je vidjela grožđe na grani i htjela ga pojesti, ali bilo je previsoko, i kada je shvatila da ga ne može doseći, otišla je s riječima: "Glupo grožđe! Ne treba mi, vjerojatno je ionako kiselo."

Nepoželjne događaje se retroaktivno objašnjava kroz racionalna ali lažna objašnjenja kako bi subjekt i od sebe i od drugih skrio istinske uzroke, makar oni bili i sasvim slučajni. Do racionalizacije dolazi kada ljudi otkriju da su njihove akcije i njihove riječi ili uvjerenja različiti, pojava koja se naziva kognitivni nesklad. Budući da kognitivni nesklad uključuje i osjećaje krivnje i žaljenja, racionalizacijom se te osjećaje blokira.
Primjeri: "Jednostavno se dogodilo."
"Nisam je prevario, naša veza je ionako već završavala."
"Udala sam se za nasilnika, ali svejedno ću ostati s njim jer je dobar čovjek."
Distorzija vremena.

Nikada ne podcjenjujte ogromnu moć racionalizacije. Kao najčešćem obrambenom mehanizmu, "kiselom grožđu" su podložni čak i ljudi s amnezijom. Da, dobro ste pročitali. Čak i onaj tko se uopće ne sjeća izbora koji je napravio će ga poslije opravdavati.



Negacija: najjednostavnija vrsta obrane. Subjekt negira sve činjenice koje mu ne odgovaraju.
Primjer: "Vidio sam je da se ljubi s drugim, ali to je bilo samo jer je njemu bio rođendan."
"Moj muž spava zagrljen s golim mladim ženama u istom krevetu, ali to je samo zato što im želi pomoći da isprave leđa." (ne, ovo nije izmišljeno. Hint: Gandhi)

Represija/supresija: uništavanje sjećanja. Sjećanje se može eliminirati nekim mentalnim tehnikama, poput hipnoze. Problem je u tome što to uklanja sjećanje iz trenutnih misli, no ne iz podsvijesti, zbog čega postaje još moćnije i više utječe na naš život nego da smo se sa sjećanjem suočili, makar to značilo par sati/dana intenzivne boli.
Primjer: ljudi koji se poslije teškog prekida upute na neoprezni niz seksualnih avantura, istog trenutka skaču u novu vezu samo da ne budu sami, etc. Ironično, to samo produbljuje problem.

Hipoteza pravednog svijeta: tendencija ljudi da vjeruju da je svijet u osnovi pravedan i da se neobjašnjive nepravde mogu objasniti racionalnim razlozima, ili "sve se događa s razlogom". Znanstvenici su ispitanicima prepričali priču o interakciji muškarca i žene. Priča je bila sasvim identična osim kraja, kada je u jednoj varijaciji priče muškarac silovao ženu, a u drugoj je zaprosio. Subjekti oba spola su se velikom većinom složili da je ženino (identično) ponašanje kroz priču dovelo do tog (različitog) rezultata.

Hipoteza pravednog svijeta ima veze s našim vlastitim osjećajem sigurnosti. Čovjek koji je u kontroli nad vlastitim životom se u pravilu osjeća sretnije od onoga tko nije. Stoga naknadno pronalaženje uzroka pomaže da se stvori osjećaj neranjivosti: recimo, teorija da se plaćena ubojstva događaju samo ljudima koji su bili u sumnjivim poslovima. Ako potencijalna žrtva izbjegava neprikladno ponašanje, sigurna je da joj se to nikada neće dogoditi i manje je ranjiva.
Primjer: "Marijanin muž je zaslužio da ga Marijana prevari jer je možda i on nju varao kao pomorac."

Također usko povezano s vrlo raširenim Jednoitisom, gdje subjekt krivi sebe za tuđe propuste i želi se promijeniti kako bi se riješio neke umišljene mane.

Post je objavljen 05.10.2011. u 12:36 sati.