Marketing
Taj trenutak
I dok prži me kasno jesenje Sunce,
razmišljam o onoj sekundi, kad držao si me u naručju,
u zabludi spokoja.
Dok očima pričali smo priče,
sretne priče sretnih očiju.
Tvoja priča bila je o mojoj ljepoti, koje sam nesvjesna,
moja bila je o divoti tvojih mekih toplih prstiju,
i osjećaju kojeg izazivaju na mojoj desnoj nadlaktici.
Tu senzaciju nosim sad stalno sa sobom.
I dok prži me kasno jesenje Sunce,
isplazim jezik,
i pustim iskrice elektriciteta,
koje je taj trenutak ostavio u mojim ustima
da me palicaju i bude.
Tu senzaciju nosim sad stalno sa sobom.
Trenutak, ucrtan u mojoj misli.
I kao da rijeka, što gledam ju, zna:
da zajedno bit ćemo sirene,
što žive u slatkim vodama,
umjesto usamljenih mornara mamimo usamljene NAS.
I dok prži me kasno jesenje Sunce,
novčić nestao je u rijeci.
Samo obris njegov, utisnut na mom dlanu podsjeća na njegovo postojanje.
Peckanje na jeziku podsjeća na tebe.
Tu senzaciju nosim sad stalno sa sobom.
Taj trenutak, u kojem bila sam iskreno sretna,
zacrtan u mojoj misli.
Obris.
Post je objavljen 02.10.2011. u 18:30 sati.