Čarobna si. Ti, koja si uvijek uspjela izmamiti osmijeh na moje umorno lice. Umorno, tužno, smrtno ozbiljno lice.
Ti, koja si mogla vidjeti tugu u meni jednim pogledom, mogla učiniti da život ne boli i da srce grije i kada je oko njega mrtva jeziva zima. Kada su emocije u meni bile kao ledeni studeni, njegove predivne noći. Ti si bila jedina koja je brinula o meni. Nisam nikada bio sam... Tvoje ruke brisale su moje suze, tvoju usne oživjele život u meni, svaki puta kada sam pao. Ti si bila uz mene. nisi me morala dizati. Zbog tebe sam imao krila, mogao sam se ustati uvijek. Znao sam da se imam zašto ustati. Ti, koja si učinila da i moj život nešto vrijedi. Bila moja jedina ljubav. I ja sam bio tvoja. I mi... koji smo bili primjer prave ljubavi. Mi, koji smo pružili ljudima nadu da ljubav postoji, da romantika nije samo u romanima i filmovima.
Zar mi nismo mogli biti bolji.... Bolji od svih.
Nekada se pitam. Jesam li te izgubio samo zato jer sam tako beskoristan kako jesam. Jer sam bio tako posesivan. Ili samo zato jer me više nisi voljela?
Ne znam... Život ide dalje, tako kažu.
Ali ja ne znam što mi to život pruža. Za što ja živim? izlasci nisu već godinama isti. Ujutro kada se budim nemam tebe. ne mogu reći volim te, nemam tebe...
Kada padnem, pogledam iz crne dubine u kojoj jesam, nemam krila. nemam tebe...
Volio sam te. I jedan dio mene zauvijek hoće. Zbog tebe sam naučio voljeti, stvarno. Iskreno voljeti. Zbog tebe sam naučio biti bolja osoba. Zbog tebe sam jedine živio. Znaš koliko nisam volio život. Ali kako da sam ga prestao živjeti kada si ti bila uz mene. Učinila si da ga zavolim.
Sjetim te se često, pitam se...
Dali je moralo završiti ovako...
Uzdahnem, život prođe kroz glavu. Zaplačem... ljudi bi rekli '' idem dalje''.
Ali ne mogu...
moja prošlost je u ruševinama. Sve što sam gradio, sve u što sam vjerovao. Sve za što sam se borio i za što sam živio..
Moj život... odavno je izgubio svoje boje. Sve je otišlo s tobom.
Drago mi je ako nisi bila sretna uz mene više da si otišla od mene. Grozno bi se osjećao kada bih znao da cura koju volim nije sretna uz mene.
I drago mi je ako si sretna. Nikad nisam mislio da ćeš otići od mene.
Nikad nisam mislio da ću dočekati opet dane samoće. dosadne, melankolične noći.
Puno smo prošli skupa... Do nedavno zapravo... ja nisam tražio drugu curu. tražio sam sve ono što sam volio na tebi u njima.
Prošlo je dosta vremena. godine prolaze od kako si ti otišla. Moj život od onda više nije isti. Bilo je i lijepih stvari, ali pretežno je bilo ovako. Samoća, suze za prošlost. vratio se samoozljeđivanju i alkoholu. krvav i mamuran se budim teškim jutrima. i pitam se...
doista, zašto sam nastavio živjeti?
Vrativši se u ovaj usrani grad. Život ni nije mogao ići na bolje.
I nekako uspijevam uvijek ispasti sve samo ne ono što jesam u tuđim očima..
Volio bih znati kako si ti vidjela pravoga mene. Kako si ti vidjela moje vrijednosti. Volio bih znati kako si me ti znala voljeti, vratiti mi jednako ljubavi koliko sam ti je davao.
Vrijeme prolazi. i od kada sam svjestan da se više nikada nećeš vratiti..
ostala si u srcu jer si dio njega, dio mene i moje prošlosti.
ali napokon sam te uspio gledati kao bivšu curu, ostaviti te u prošlosti...
i poželio sam graditi budućnost...
Mislio sam da nikada neću preboljeti izgubljeno. Velika je to bila cijena da uvidim svoje greške. Prevelika.
Ali život je okrutna škola, greške se kažnjavaju posljedicama.
I s posljedicama se treba znati nositi... nosim se nekako i ja s njima.
Izgubio sam toliko puta u životu. možda sam se uplašio voljeti, opet.
Ali znam da bih mogao. S uspomenom na svoju prošlost, mogu se nositi s time. mogu graditi novu budućnost.
No moj život, sve u njemu. Sve materijalno, svi i sve toliko je bezvrijedno.
Bez one koja će me voljeti, bez one koja će brisati suze s moga lica.
Nisam stvoren za ovu samoću. Svaki dan je patnja, sporo umiranje. Od tuge, samoće. I svako jutro je prokleto, svaka zraka sunca koja me nježno grije dok otvaram teške, umorne oči.
Prokleo sam svaki dan do sada.
Svi govore čekaj i ona će doći. Cura koja će te voljeti. cura koju ćeš voljeti.
ali razumije li itko, kako je teško samo čekati?
kada život boli, kada su noći neprospavane. Kada se život u tebi gasi.
Vide li ljudi istinu? Istina je, ja ne mogu biti sam.
Ljubav se ne bi trebala čekati. Jer kako možete znati da će doći?
U ljubav se ne treba vjerovati. jer ona se gradi, vi ju gradite. Ona postoji, ako ju vi želite da postoji.
Ljudi su tako hladni, tako... drugačiji nego prije.
samo želim vratiti ljubav u svoj život...
Život bez ljubavi je greška. nitko ne bi trebao tako živjeti.
Post je objavljen 02.10.2011. u 14:58 sati.