Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mi-rastemo

Marketing

Kratko u Poljskoj

Nešto sam se ulijenila u zadnje vrijeme oko pisanja bloga, čak toliko da sam u polušali rekla mužu kako će ovaj post biti bez riječi teksta, samo fotke, on mi naravno nije povjerovao, ali ipak mi se čini da nisam daleko od istine. :-)
Prošli vikend sam provela 4 dana na stručnom putovanju sa ostalim radnim kolegama. Posjetili smo Rzeszów i Krakow u Poljskoj.
Tri noći smo proveli u hotelu Grande u Rzeszówu, hotel je uistinu izvrstan, vrlo neobično uređen, svaka soba je drugačija, hrana maštovito poslužena i vrlo raznolikog i izuzetno kvalitetnog izbora, nekoliko sličica unutrašnjosti hotela.



Neka od kupatila sadrže čak i saunu


Drugo jutro je polazak bio već u 7 prema Krakovu, tamo smo se susreli s vodičem koji nas je provodao kroz dvorac na uzvisini pored rijeke Visle.










Poslije brzinskog obilaska dvorca smo se uputili prema glavnom trgu, najvećem u Europi,





Ušli smo i u gotičku Baziliku sv. Marije, oltar i sama crkva je stvarno nešto za pamćenje, preeedivno


Vrlo su interesenatni načini na koji ljudi pokušavaju zaraditi pokoju zlotu





Zadivljujeće je strpljenje ljudi u prometu. Razna prometala se kreću oko te stare jezgre, ali i ne samo tu. Mi smo se npr. provozali malim vlakićem prema židovskoj četvrti, ali puno je i kočija i nitko nikome ne trubi, svi strpljivo voze za tim kočijama. Obišli smo i ostatke geta iz 2. svjetskog rata te Schiendlerovu tvornicu



Točnije, samu tvornicu nismo obišli jer za to nismo imali vremena, tura traje oko dva sata, mi se na toj lokaciji zadržali 15-20 minuta i vidjeli tek dijelić koji se može vidjeti bez kupljene ulaznice.
I još jedna Krakovska, da vidite kako su frcale fotke na sve strane


Sljedeće jutro u Rzeszówu, malo ležernije, polazak je bio tek u 9 wink Nakon stručnog dijela koji mi se također svidio, a ipak mu nije mjesto ovdje, ostatak popodneva je bio slobodan. Mnogi su ga iskoristili za shoping. Pošto su cijene skoro jednake našima ja sam kupila samo poklone, sebi ništa i onda šetnja po ovom prekrasnom gradiću (zapravo bilo je obrnuto, prvo šetnja, a kad je pao mrak dućani). Evo nekih detalja bez suvišnog teksta.







Glavni trg danju




i noću


4. dana je već bio povratak kući. Putovanje kratko, ali slatko. Nikad nisam bila u Poljskoj i premašila je sva moja očekivanja. Od divno uređenih okućnica, prostranih dvorišta, a svako kao iz nekog časopisa, preko uistinu izvrsne hrane do ljubaznih, kulturnih i vrijednih ljudi. Ako mi se ikako ukaže prilika, vratit ću se svakako tamo, vrijedilo bi jer koliko god smo puno toga vidjeli još je ostalo puno i propuštenog, ono za čim najviše žalim je rudnik soli, ali....
Kod kuće, preživjeli su bez mene, nije bilo nikakvih problema, djeca rastu, eto ipak mogu bez mame nekoliko dana. Ali kad su me vidjeli, to se ne da riječima opisati, koji su to bili osmjesi oduševljenja i sreće (obostrani). Ivor je zaključio da je sve bilo dobro, ali neka ipak ne idem više na put.

Post je objavljen 30.09.2011. u 21:49 sati.