Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/teeja

Marketing

Bon Jovi - Live in Zagreb

Dok autor piše, sluša se: Bon Jovi - Best Of

It's my life
It's now or never
I ain't gonna live forever
I just wanna live while I'm alive


Vratimo se nakratko u 2000. godinu. Bilo je ljeto, prijelaz sa osnovne na srednju školu i u to vrijeme se pjesma nenormalno vrtila na MTV-u. Pogađate o čemu je riječ? Bon Jovi - It's my life. Odrasla sam uz tu pjesmu i uvijek sam najglasnija bila kada se baš ta našla nekoliko godina kasnije u klubu, kafiću i sl.

Iskreno, Bon Jovija nikada nisam nešto posebno slušala. Znala sam one glavne hitove koje bi se našle na gitarijadi, VH1 ili MTV-u, ali opet dovoljno da se ne blamiram na koncertu. Kartu sam osvojila preko Facebooka, ali je cijena bila primjerena za takvu vrstu spektakla. Nisam se uopće nadala tome da ću ga ikada vidjeti uživo. Prijevoz je odradio Art Travel sa mini kombijem i nas nekoliko otišlo je put Zagreba, pjevajući sve pjesme sa mp3 cd-a koji se puštao svih 5 sati putovanja.




Kada smo stigli na maksimirski stadion, samo me opalio flashback - horda ljudi koji čekaju na ulaz, čekiraju karte, piju, pjevuše i svašta nešto. Kao da sam se nakratko vratila u ljeto 2009. kada je na istom mjestu bio U2. Bez puno premišljanja, a vremena je bilo malo, ušli smo unutra i našli solidno mjesto po sredini iza fan pita. Okruženi fanovima, atmosfera je bila odlična.





Ako se dobro sjećam, koncert je počeo točno na vrijeme. Otvorili su koncert s pjesmom "raise your hands" što, iskreno, meni nije bilo nešto posebno. Promatrala sam ga cijelo vrijeme na videozidu, godine su se vidjele, ali i njegov trud da izgleda što mlađe. Žene oko mene su svršavale i znale svaku pjesmu (nešto kao ja na svojim koncertima hehe), a ja sam samo čekala da se poredaju moji favoriti. Srećom, sljedeća pjesma je bila "you give love a bad name", jedna od mojih omiljenih. Ajd, da ne budem penzić :) skakalo se, pjevalo u glas i naravno, snimalo.Moram još naglasiti da na koncertu za vrijeme "bad medicine" pjesme je bio jedan od upečatljivijih momenta zasigurno. Bed of roses je bacila sve prisutne u trans kada su pojavili na mini stejđu, što me abnormalno podsjetilo na Coldplay i njihovu prijašnju turneju (osma slika po redu, videozid identičan onom sa coldplaya iz udina). Lagane balade i akustična verzija "someday I'll be saturday night" se lijepo uklopila u cijeli nastup i setlistu. Iako bih ja osobno htjela čuti pravu verziju saturday night-a s obzirom da mi se baš sviđa ta stvar :)

Someday I'll Be Saturday Night - video
You Give Love a Bad Name - video

Pred sami kraj, šokirana činjenicom koliko dugo sviraju i kako Bon Jovi stvarno ima vojsku fanova, dobili smo bis od 4 pjesme ako se dobro sjećam. Koncert su završili sa "livin' on a prayer" i time se oprostili od nas, publike. Svoju, prije spomenutu, frendicu Anitu sam zvala baš za tu pjesmu i ubila je u pojam sa svojim deranjem. Ali to je ljubav :)

Bilo je lijepo koncertno iskustvo gledati ih i biti na tom koncertu. Drago mi je da sam to mogla podijeliti s vama, ali nažalost, nisu od mene napravili nekog fana. Obično se nakon koncerta vratim doma uživljena u slušam pjesme izvođača (kojeg sam gledala), dok ne izližem svaku "traku". Bon Jovi i dalje stoji kao šminkerski roker za djevojčice, djevojke i žene koje mogu uzdisati nad njime i njegovim glasom. Ne ulazi mi se u njegovu diskografiju, zadnji album je blago rečeno loš, a best of mi je dovoljan za povremeno slušanje na mp3 playeru.

Post je objavljen 29.09.2011. u 17:00 sati.