Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lajavakuja

Marketing

biblijom u glavu

u nekoliko osinjih gnijezda nikada nije uputno dirnuti. ose te izbodu dok veliš rohatinski i ostaneš naotečen ko čobi na degustaciji domaćeg kulena. znamo svi o čemu pričam, al meni se živo hebe za ose, jer ionako se slična terapija otrovom tih malih beštija protiv boleštine koju imam grdo plaća. ovako ju dobiješ gratis, jedino riskiraš da ti se lijepe nelijepi komentari dežurnih dušebrižnika i onih koji svako jutro piju kapučino sa svetim Petrom.
ako lupiš u osinje gnijezdo dakle ne znači da ne voliš ose, dapače, dobrodošle ste zujalice, ubadajte pasvammater, imate na to pravo. ljudski rod vas ionako smatra inferiornim bićima, naklapaju zašto u danom trenutku ubadate njih savršene, naklapaju, kenjaju.
dakle, uvaženi komentatori nemojte mi vi kenjati o nacionalnoj svijesti, rodoljublju, vjeri i sličnim neupitnim stvarima koje bi trebali štovati a ne njima se "služiti".
eto, bozanićevim rotacijama (jer prije njega župnik je do smrti župil u jednoj župi) dobili smo u deset godina desetog župnika. s obzirom da mi je župnik susjed itekako mi je stalo imati dobrosusjedske odnose. do sada je išlo kako tako, bilo je svakakvih, od onih koji su doslovno prohujali s vihorom, no većina je došla tiho i otišla još tiše. nekidan pak došao je deseti župnik i odmah naredio da se ucmekaju dva stoljetna stabla ispred zgrade koja se naslanja na crkvu. drvca su rasla sto godina, a njihovo cmekanje trajalo je relativno brzo, recimo da je trajalo kao tekma bez produžetaka. upitasmo ga nas nekoliko "hrabrih" zbog čega ogoljuje još ono malo zelenila u kvartu i dobismo odgovor kako mu je korijenje "išlo" u kupaonicu. hm....jučer dođem s puta i imam što vidjeti; ošla u povijest i stara magnolija čije korijenje nije "išlo" nigdje, jer je ljepotica tridesetak godina doslovno krasila brisani prostor odurne trafostanice. i sad nema više ničeg. sve je golo. čujem kako se priča da je izuzetno poduzetan i da je u staroj župi "čuda" napravio. o Bože, ne vjerujem. mislim vjerujem, al pojam čuda u ovom slučaju za mene poprima monstruozne obrise.
kaj sad napraviti, sjesti i plakati. nitko ne može vratiti sto godina. sve je golo kao rit, al čovjek očito ima plan i može raditi što hoće. prigovori tipa: zakaj devastirate prirodu i kvart ili zakaj mi zvono već dvadeset godina ne da spat ni nedjeljom do šest, atak su na presveto Trojstvo?! i usput, između ta dva rušenja, (ili kako bismo preveli na župnički - uređivanja) na putu, u gradu gdje se uz kavicu na rivi morah nasmijati čovječuljku s ustaškom kapom na glavi koji šalje turiste u pizdu materinu, u hotelu, u sobi, na noćnom ormariću, dočekala me Biblija. nisam provjeravala jesu li ih instalirali u sve sobe starog hotela u samom centru grada ili su doznali da sam raspuštenica koja ću gorjeti u paklu makar novom župniku za "uređenje" dala donaciju jacinih razmjera. di su ostale svete knjige, kuran, talmud...jel u taj hotel primaju samo katolike i one koji su malo "skrenuli" s puta.
koliko licemjerja i sranja u zemlji koja se doslovno moralno raspala ne samo po šavovima nego i usred srca.
nadam se da Bog ima beskrajno strpljenje, a dosad je imao, jer toliko zločestoće, svađanja, gnusa, ovog kretenizma od predizborne stenjaže teško da bi tolerirali svi bogovi s neba.
biblija u hotelskoj sobi u kojoj noće ljudi raznih vjera nije u redu. nažalost, vjera dijeli umjesto spaja, to je činjenica, najžalosnija na ovome svijetu, svijetu koji puni želuce i prazni srca. prva bih bila da se na svakom praznom zidu, po fasadama, na cestama, umjesto hotelskog reda, u udžbenike svih zemalja, na čela taštih i nepismenih političara upišu redom deset božjih zapovijedi. kad ne možeš uspravno hodati nema tog štapa koji će biti bolji od njih, a upravo to nam se događa, s manjim ili većim amplitudama od stoljeća sedmog.

Post je objavljen 25.09.2011. u 12:01 sati.