''Jesus died for somebody's sins but not mine !''
PATTY SMITH, 1977
UVOD
Moj temeljni problem sa konzumacijom vjere je u tome što me ama baš nitko nikad neće moći razuvjeriti u tvrdnji da čovjek može biti primjeran Hrvat, predani vjernik i katolik, dobar prijatelj i susjed, a prije svega Čovjek, a da u životu nikad ne prijeđe prag crkve.
Netko će odlaske na misu poistovjetiti sa sportskim treninzima i reći da nema šanse postati vrhunski nogometaš bez redovnog treniranja, ali ja ne želim postati profesionalni, plaćeni vjernik.
Ima ih, hvala Bogu, i previše !
I zbog takvih pojedinaca su ljudi nakon četrdesetak godina vjernosti prestali ići na mise.
Zašto ?
Jer se među pojedinim gadovima koji su tek devedesete primijetili da su žestoke ustaše ti normalni ljudi jednostavno ne osjećaju ugodno !
Moj cilj, na primjer, je bio i ostao - ne biti đubre od čovjeka !
I zasad mi dobro ide !
A za ne biti đubre treninzi stvarno nisu potrebni !
VEĆINA HRVATSKIH VJERNIKA O OVOM NE ŽELI PRIČATI…
Današnju epizodu smo posvetili križu, ali ne kao simbolu kršćanstva već kao modernoj verziji zvijezde petokrake.
Rješili se Partije, a dobili Crkvu.
Papa was a Josip Broz.
Svašta ćemo novoga naučiti…..
PRIČA PRVA – ISUS NA AKCIJI
Jedna od najtužnijih scena vezana uz raspela sa sirotim Isusom bilo je hodočašće u susjednom mjestu.
To Vam je onaj tip vjerskih blagdana kad imate cjelodnevne mise u prelijepoj crkvi u hladu borova i dok pogled puca na more čovjek, bez obzira na to da li je vjernik ili ne, jednostavno uživa u miru i tišini.
Bar ja !
Prava nirvana….
Za to vrijeme, samo mjesto se pretvara u čudnu kombinaciju benkovačkog sajma, Hrelića, Arizone, buvlje pijace i musavog derneka.
Hrpetina drvenih štandova načičkanih svim i svačim, vjerska bižuterija vrišti svaka dva metra, naslagane limenke koje treba srušiti punjenom čarapom, ćevapi u somunu, vile i sjekire, kartonske kutije pune otužnih piratskih CD-a, dražesna debela i brkata prodavačica nudi širok spektar ustaških majica, nunčake i šurikeni (majkemi mile), kombi kraj kojeg debeli Cigo prodaje falše parfeme….
Ne znam zašto vjerski blagdani te vrste moraju automatski vrijeđati ljudsku inteligenciju?
Definitivno najjača scena koju sam vidio u moru tih gluposti bio je štand na kojem je neki pobožni momak nedefiniranog porijekla iskrenuo punu kartonsku kutiju jeftinih kineskih raspela.
Raspela, kao što znamo, nisu zaštićena nikakvim autorskim pravima.
Ja bi ih bar složio da to liči na nešto, ali njega, kao većeg od vjernika od mene, nije previše uzrujavalo to što mu štand izgleda kao kad ti susjed Pero s 'tamićem' ispred kuće iskrene pet metara drva.
Nad tu primamljivu ponudu taj vjernik je stavio jedan oveći karton i na njemu upisao riječ od pet slova koja najbolje ocrtava naše stanje duha.
Ta riječ glasi – AKCIJA !!!
Akcija ?
Na jeftinog kineskog Isusa ?
Na najveći simbol kršćanstva ?
Kako se ne bojite Boga, pička li Vam materina?
Ajmo, vjernici, Isusi već po deset kuna !
Koji kurac gledaš mali, kupi Isusa !
Nećeš?
Ti si sigurno neka komunjara !
Usput, kroz smijeh sam ga pitao ima li dodatnog popusta na veću količinu, a on me pogledao...hm, blago odsutno…
PRIČA DRUGA – ISUS KAO ALIBI
''Nisam ti to nikad rekao, ali mene ti je od Crkve strah !'',
Vjerni čitatelj 'SPIG'-a, lipanj 2011.
U slučaju nedavne pomorske nesreće kad je život izgubilo dvoje Talijana zna se više-manje sve.
Sve pojedinosti smo odavno apsolvirali tako da ćemo pažnju preusmjeriti na nešto drugo.
'Gloria', jedini hrvatski ženski magazin od kojeg mi se ne povraća, je u svom broju od 18.kolovoza na naslovnu stranicu stavila sliku nesretnog tajkuna i ispod nje dirljiv naslov : 'Proživljavam najteže trenutke'.
Kad sam vidio lančinu sa zlatnim križem koja mu je nehajno ispala iz košulje morao sam pročitati tekst…
Nesretnik je imao karcinom, sin ga se htio odreći preko medija, mrzi ga 90% Hrvata, zdravstveno stanje mu se od nagomilane tuge pogoršava …
Pročitavši koliko se on skrušeno kaje, postaneš ljut na Talijane koji su mu svojom usranom jedrilicom presjekli rutu, ali kad je nakon toga u jednom dnevnom listu izašla fotografija na kojoj se na njegovom lijevom ramenu vidi tetovaža Isusa veličine šnicle dobio sam točnu viziju kako je u biti 'Glorijina' naslovnica trebala izgledati.
Bar u viziji Hrvatske u kojoj bih ja volio živjeti !
Ispod 'Glorijinog' loga bi bila slika nesretnog Federica Salpietra, a ispod masno otisnut tekst : ''KOPILE MI JE UBILO RODITELJE !''
A budući da ga je nedavno pustilo iz zatvora mislim da smo dobili još jedan neoborivi dokaz o skorom odlasku Hrvatske u tri pičke materine.
Neće nas spasiti ni Hrvatski plamen…
PRIČA TREĆA – ISUS KAO NAJKRAĆI PUT DO GUZIČICE
''U svezi posljednjeg slučaja seksualnog napastvovanja Kaptol je najstrože osudio….''
U većini slučajeva…trla baba lan.
Nekom je nedužnom djetetu zauvijek upropastio život.
Skinuo je svećeničku mantiju i izvadio je svoju smrdljivu kitu.
Silovao ga je prvi put, drugi put, treći put…
Dijete je plakalo, zapomagalo, a njemu je od pohote išla pjena na usta.
Podmukle stare vještice koje sjede u prva dva reda do oltara probat će ga opravdati.
A malom su mater i otac svejedno sirotinja…a otac je još i pijanac i tuče mater.
Jebeš maloga !
Kaptol je to najstrože osudio već sutra ga premještajući ga u drugu župu.
Šteta, jer samo ga je trebalo staviti u zatvor i obznaniti Mrkiju, Crnom, Kanti, Rikiju, Brzom, Sivom i ostalim cimerima tko je i šta je.
Vrijeme bi učinilo svoje, a ako ima Boga našli bi ga kako visi, obješen u zahodu izbuljenih bjeloočnica.
Čista prirodna ravnoteža !
Koju bi Kaptol vjerojatno osudio…
Ali zato Krist ne bi…
PRIČA ČETVRTA – ISUS OSLOBOĐEN PDV-a
Prema pisanju 'Slobodne Dalmacije' u Međugorju se održavaju – 274 mise dnevno !!!
Dvjesto. Sedamdeset. Četiri.
Od tih pustih vreća kuna, dolara, konvertibilnih marki, eura… Republika Hrvatska (u koju se ovi kunu kao pioniri u Tita) ne vidi ni lipe poreza.
Cijeli život srati o Domovini nije isto što i plaćati joj porez.
Samo toliko !
PRIČA ČETVRTA – ISUS KAO DJEČAK SA SUTLE
Najveća sprdačina svih totalitarnih režima je vješanje slika Voljenog Vođe na svaki javni zid unutar države.
Vođa na Sudu, Vođa u školi, Vođa u pošti, Vođa u planinarskom domu, Vođa u Saboru, Vođa u košarkaškoj dvorani, Vođa u pekari, Vođa u pički mile matere…
O, mater li mu jebem s kojim smo guštom razbijali njegove slike i vješali novog vođu.
Našeg Franju !
Prvog hrvatskog predsjednika !
Kako je njegovo vješanje ubrzo postalo 'out' jer bi se čovjek, vidjevši sliku, prestrašio, Crkva je ubrzo dala novi, napredni prijedlog.
Zašto ne bismo svijetu dokazali svoju posvemašnju zaostalost?
Nek umjesto Tite i Franje visi križ !
E, super ideja !
Neka u svakoj javnoj ustanovi visi križ !
O, jebo te kako smo se pametno sjetili…ajmo…okrenuti prase !
A da li je i javni zahod javno mjesto ?
Normalno da nije i to je šteta jer tamo smo ipak u najvećem kontaktu sa svojim unutrašnjim 'Ja'...
Post je objavljen 25.09.2011. u 11:54 sati.