Razmišljajući kako da počnem pisati ovaj tekst, pokušala sam se sjetiti kada je i kako započela moja fascinacija prirodom i općenito svijetom koji nas okružuje, kojega smo nerazdvojni dio.
Biti će vjerovatno da počeci sežu u dosta rano djetinjstvo jer od kad se mogu sjetiti sebe, mogu se sjetiti i gledanja dokumentaraca Sir Davida Attenborougha o fascinantnim životinjama i ekosustavima širom cijeloga svijeta. Nešto kasnije mama mi je kupila i nekoliko njegovih knjiga koje sam više puta pročitala od korica do korica. To je bilo u osnovnoj školi. Sjećam se i srednjoškolskih udžbenika za botaniku i zoologiju koje sam kupila u 7. ili 8. razredu osnovne škole i također već tada pročitala i dobrim dijelom naučila. Tada sam bila uvjerena da ću jednoga dana studirati botaniku.
Tijekom srednje škole shvatila sam što ljudi čine Zemlji i sanjala da se jednog dana priključim Greenpeaceu. Moja maturalna radnja je imala za temu „zbrinjavanje gradskog otpada na primjeru grada Zagreba“. U školi sam provela veliku anketu o navikama recikliranja i odvojenog prikupljanja otpada u kućanstvima (kontejneri za staklo, papir, PET su se pojavili godinu, dvije ranije i mi smo doma revno već tada odlagali svaku vrstu u svoj kontejner- ja sam time maltretirala ostale ukućane). Želja o studiju se promijenila na imaginarni studij o zaštiti prirode.
Kako takav naravno ne postoji, a od studiranja biologije u bilo kojem obliku su me zdušno svi oko mene odgovarali jer „nisam valjda luda da studiram tako težak fakultet nakon kojega sigurno neću moći naći nikakav poso“ (ispravka, mama je bila na mojoj strani, ali njeni savjeti da slijedim svoje snove nisu bili dovoljno glasni) pokleknula sam pred mišljenjem većine i upisala teški dosadni studij kojega uz iznimku 1-2 predmeta nisam nikada zavoljela, ali koji je garantirao dobar posao. Ukratko, prodala sam se. U svoju obranu mogu samo reći da sam se prodala isključivo radi vlastite nesigurnosti, nisam imala dovoljno povjerenja u sebe pa sam se dala nagovoriti. Moje iracionalno ja i dalje povremeno žali radi toga, iako ga racio pokušava ušutkati argumentima koji imaju puno veze s (materijalnom) sigurnošću, a ništa sa srcem.
No, iako me profesionalna karijera odvela u drugom smjeru, moji pogledi na svijet, i osjećaj da trebam učinititi što više mogu da ga očuvam, su ostali isti. Na trenutke slabiji, na trenutke jači, ali uvijek prisutni. Vremenom sam postala manje radikalna, shvatila da mom karakteru ne odgovara aktivizam, da nisam za javne akcije, dapače često mi je mnogo toga preekstremno za moj osjećaj dobrog ukusa. Doviđenja Greenpeace, ja ću djelovati u svom mikrokozmosu, koliko god se to činilo irelevantno na višoj, da ne kažem globalnoj razini.
I koje su to stvari koje radim i koje me vesele jer imam osjećaj da čine nešto pozitivno za svijet oko nas?
Kupovina (od kuda sve kreće):
1. imam sreću da živim u blizini tržnice pa sve što mogu kupujem na njoj a ne u supermarketima – po mogućnosti biram svježe sezonske, lokalno uzgojene namirnice, grozim se npr. salate pakirane u plastične košarice, grincajga na stiroporskom podlošku... em nisu svježi, em su tko zna čime sve nafilani, em se s njima kupuje hrpetina nepotrebne ambalaže koju će se baciti čim se dođe kući
2. u trgovinama biram namirnice bez nepotrebnog viška ambalaže (čemu kartonska kutija oko plastične tube paste za zube???)
3. kupujem velika pakiranja proizvoda koje znam da stignem potrošiti (da se opet vratim na pastu za zube, čemu uzeti onu od 75 ml kada mogu od 120 ml), puno je manje ambalaže u odnosu na ono što stvarno kupujem; naravno kod proizvoda koje manje trošim kupujem mala pakiranja da na kraju sve ne završi bacanjem pokvarenog viška
4. sa sobom uvijek imam platnenu vreću za kupovinu, ili ih ponesem više kada idem u veću kupovinu, tako da vrlo rijetko uzimam najlonske vrećice; žalosna iznimka tu je još uvijek kupovina na tržnici gdje htjela- ne htjela završim s hrpom najlonskih vrećica jer više gotovo nitko nema one smeđe papirnate nego važu direktno u najlon, a ne želim baš staviti krumpire ili voće iz kojega curi sok direktno u platnenu vreću
Otpad:
5. sav otpad razvrstavam i to po skupinama:
- povratna ambalaža staklo, PET, aluminij (ide u trgovinu),
- papir (novine ne kupujem, ali se ovo svejedno brzo puni kartonskim kutijama, išaranim papiramima od cura, vrećicama od kruha...),
- staklo koje nije povratna ambalaža (razne staklenke, boce od maslinovog ulja i sl.)
- plastika (sva razno-razna plastična ambalaža),
- najlonske vrećice (koje ne stignem upotrijebiti za bacanje komunalnog pretežno biljnog otpada)
- posebno su tu i povrememe vrste otpada kao stare baterije (iako pretežno koristim baterije koje se pune), ostaci lijekova, boja preostala nakon boajnja stana, pokvareni mobitel...
Sve gore navedeno peridički završi na reciklažnom dvorištu. Do sada sam taj otpad sortirala u vreće na balkonu, ali zauzimao mi je puno mjesta. Nedavno sam u Ikei našla odlične spremnike, praktične i zauzimaju malo mjesta koje mislim staviti u špajzu tako da će balkon napokon biti raskrčen ;)
6. papire isprintane s jedne strane cure koriste za crtanje, dio odnesemo i u vrtić
7. na vikendici imamo kompostište pa taj kompost koristimo za vrt i cvijeće
Čišćenje i pranje:
8. kupaonicu i staklene površine (prozore, ogledala) čistim alkoholnim octom kojega držim u boci s pumpicom (npr. od nekog klasičnog sredstva za čišćenje), posprejam, prebrišem mokrom spužvom – odlično uklanja kamenac i otiske prstiju
9. kuhinjske površine, uključujući i ploču za kuhanje, perem običnim detergentom za suđe
10. suđe perem u perilici za suđe, gotovo uvijek na najblažem programu (najniža temperatura, kraće vrijeme pranja = najmanja potrošnja energije), bitno je samo da suđe prvo namočim (isto u perilici) i sve se opere; imam malu perilicu (45 cm) i za 1 pranje mi je dovoljno ½ tablete detergenta
11. veš perem na niskim temperaturama, šareni na 30° (40° ako je jače zaprljan), bijeli na 50° (60° ako je jače zaprljan, na 95° operem samo ručnike 1-2 puta godišnje)
12. imam sreću da imam zatvoreni balkon s puno užeta za sušenje veša tako da veš mogu lijepo raširiti i ne moram ga pričvršćivati kvačicama tako da je ravan kada se osuši i, uz iznimku pokoje košulje ili suknje, ne peglam ga
Prijevoz:
13. nemam auto
14. puuuuno pješačim
15. puno se vozim na biciklu, uključujući na posao kada god vrijeme dopušta
16. kada je loše vrijeme, na posao idem s prijateljicom koja ionako ide autom (iako sam i nju uspjela nagovoriti da povremeno ide biciklom)
17. kada idem s curama u grad ili slično, idemo javnim gradskim prijevozom
18. u iznimnim prilikama se vozimo taxijem (Cameo je stvarno zakon), tako da nam auto u gradu stvarno ne fali
19. za van grada se auta ipak ne želim odreći, na putovanja idemo autom od dečka, ali oboje vozimo ekonomično- ne jurcamo, ne ubrzavamo turbo brzo i sl; možete nas vidjeti kako se po autoputu opušteno kotrljamo 100 na sat ;)
Voda:
20. ne puštam vodu da nepotrebno teče dok npr. perem zube
21. imam vodokotlić kojemu mogu zaustaviti vodu kada je dovoljno isteklo, većinom ne ispustim svu vodu
22. pazim da mi slavine i kotlić ne kapaju
Struja:
23. gasim svjetlo kada izlazim iz neke sobe, ne puštam da gore nepotrebno
24. koristim većinom štedne žarulje
25. posebno me sretnom čini lampa za čitanje koju sam nedavno kupila, a koja ima bateriju na solarno punjenje i LED žarulju – ujutro je ostavim ispred prozora da se napuni i cijelo večer mogu čitati (kada bih imala cijelo veče samo za čitanje ;))
26. planiram reflektorku na stropu zamijeniti lusterom s LED žaruljama koji neusporedivo manje troši (cijeli luster samo 6 W!) a isto daje odlično svjetlo, našla sam krasnu i samo je još moram otići kupiti
27. za raconalno korištenje struje kod pranja, sušenja i peglanja veša vidi pod 10 i 11
28. za punjenje mobitela također koristim punjač koji se puni solarnom energijom
29. na kompjuteru nemam screen saver nego se monitor nakon 15 min nekorištenja zacrni
30. kuham na plin
31. ne koristim nepotrebne potrošače energije u kuhinji tipa sjeckalice za povrće, električne cjediljke za agrume i slične gluposti, čak i mikser vrlo rijetko vadim, kolači su mi većinom ručnom izmućkani (da
Vjerovatno ima toga još, ali mi sada ne pada na pamet.
Ako i vi imate svoje male zelene trikove, bilo bi mi vrlo drago da ih napišete ovdje.
Post je objavljen 22.09.2011. u 15:33 sati.