gdje sam sve ostala
jedan dio mene
uzeo je Pariz
a nešto je oteo
i vlak
možda sam ostala na plaži
tamo dolje u školjkama
ne ne, šalim se
ovdje sam ja
ali je nešto bitno
u meni umrlo
od tuge
od kiše
od neba
od Boga kojeg nikada nema
kad ga ona jedna Ja
jako, jako treba.
ja u stvari
nisam nikada htjela
izaći iz vlaka
jer naprosto
nisam htjela
nikad i nigdje stići
meni je bilo važno
stalno se pakirati
neprestano ići, ići, ići.
ja nisam znala
ičemu pripadati
ja sam mislila
živjeti
znači putovati
zaustaviti mene u letu
uokviriti me i staviti na zid
to je brutalno
ja bih bila tu povremeno
ja ne znam nastanjivati ništa
i nikog
za stalno.
Post je objavljen 21.09.2011. u 10:50 sati.