Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svijetbiljaka

Marketing

Povratak uz divlju ružu

Od sveg srca velika hvala svima vama koji ste tu uporno navraćali unatoč dugom razdoblju mog nejavljaljanja, te ostavljali svoje želje i pozdrave. Vrijeme stvarno leti i od mog zadnjeg posta prošlo je skoro dvije godine i to dvije najteže godine mog života. Još uvijek se oporavljam i nastojim vratiti normalnom životu u čemu mi i te kako pomaže spoznaja da sam vam nedostajala što mi je dalo snage da nastavim dalje sa ovim blogom.

Ovaj post povratka posvetila sam divljoj ruži, trnovitom grmu koji je svojom dugovječnošću i žilavošću prava suprotnost ljudskom životu. Dok je naš život krhak i kratak, divlja ruža zna doživjeti i tisuću godina.
Zovu je još i pasja ruža te šipak, šipkovina, šipurika, ščipak i još puno varijacija tog imena. Iako je ona predak uzgojenim prekrasnim ružama svih mogućih boja sa puno latica, meni je njezina jednostavna ljepota izuzetna te ju stavljam na prvo mjesto među svim ružama.

Image and video hosting by TinyPic

Opis grma je suvišan jer je svima više nego znan i to po ružičastobijelim cvjetovima s pet latica u proljeće i crvenim plodovima šipkovima u mjesecu rujnu. Upravo sada je vrijeme dozrijevanja pa ako imate priliku ajde u berbu jer raste stvarno svugdje po rubovima šuma, livadama i živicama, uz ograde i puteve .
Kod divlje ruže ljekovito je skoro baš sve. Koriste se listovi, latice, plodovi te izrasline koje se pojavljuju na granama a izazvane su ubodom posebne ose. Latice se ukuhavaju sa šećerom, od listova se radi čaj a od plodova čaj, pekmez, vino i liker. Pravi je izvor vitamina C.



Pekmez od šipka obilježio je moje djetinjstvo kojem se u zadnje vrijeme tako često vraćam.
Svaku jesen nastojim sama nabrati šipak i osušiti ga za čaj jer je to nešto sasvim drugo od onog u dućanu. To radim tako da ga, nakon što ga naberem ako je dovoljno mekan, sameljem te sušim i to u pećnici na 25 stupnjeva uz otvorena vrata. Nakon toga fenom otpušem dlačice i spremim u kutiju. Čaj od šipka priprema se teko da se prelije hladnom vodom i ostavi stajati najmanje nekoliko sati (ili preko noći) a zatim vrlo kratko prokuha. I tako pripremljen jako je ukusan.
A za domaći pekmez treba puno više vremena i o tome ću jednom drugom zgodom a sada vas pozdravljam uz šalicu finog šipkovog čaja.


Post je objavljen 20.09.2011. u 19:05 sati.