Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wannabeoutside

Marketing

... sada mora se, dalje bez tebe.

Stvarno ne znam što se događa. Ne znam ni što se dogodilo proteklih mjesec, dva. Ostatak ljeta i eto sada, od kada je škola započela.

People change, the memories remain.

Točno to! Promijenila sam se. Znam to. Osjećam to. Sigurna sam u to. Možda i ne toliko fizički, ali moja razmišljanja, ponašanje i stavovi.. Ne znam odakle to ... Valjda moj silan trud uglavnom za fizičkom promjenom, unio je promjena u mene. Mrzila sam sebe, svoje tijelo. I nikako da ga zavolim. Puno sam radila na sebi, moram priznati da sam mnogo toga i uspjela promijeniti kod sebe. No nezadovoljstvo nije nestalo.
Duže vrijeme sam bila obična dobrica. Društvo me voljelo, ali ja nisam znala cijeniti samu sebe.
Mogu li to sada?
Odjednom je u moj život ušla šminka, neki stil kao... Sve to odjednom. Usudim se obući se lijepo. Ponekad se osjećam toliko zadovoljnije, ali opet.. Gdje je tu sreća? Pitam se, hoće li ikada doći takav jedan dan?
Uozbiljila sam se, i osjećam da gubim ono dijete u sebi. Zašto? Ne želim to.
Toliko su mi cjenjeni ti trenuci u životu kada se baš osjećam da mogu sve, kada se smijem do besvjesti i kada jednostavno ne marim što će mi bilo tko reći ili bilo što iskomentirati. Osjećam da gubim to dijete u sebi. Ti trenuci su toliko rijetki.
Zvučim si kao neka nesretna osoba. Jesam li to? Ne znam odgovor na to.
Imam zaista najbolju obitelj na svijetu, najbolju prijateljicu koju sve rijeđe vidim.
Da, najbolju prijateljicu. Ona koja je tu z amene uvijek, i ja za nju. Ona je ustvari svo ovo vrijeme uz mene, a ja nisam na to tako gledala.

Image and video hosting by TinyPic

Sjećanja ostaju. Ona dobra, ali nažalost i ona loša. Zašto? Zašto bole lijepa sjećanja? Trebala bih biti sretna, ali... Vraća mi se sva ona ljubav prema njemu, ako to tako mogu nazvati. On ima nju, ona ima njega, vole se. Zašto mi se sada počinje sve vraćati? Znam da više nikada neće biti ništa među nama. Opet ništa ne valja. To nešto što nikada nije ni bilo je bilo prije više od godine dana i... Zašto sada opet.. Zašto da budem ponovo sva tužna i takva.. zbog njega.. zbog njih.. Ne isplati se. Znam zaboraviti, ali nešto mi govori da to ne radim. Da ne zaboravim. Zašto mi taj neki mali glasić u meni govori da moram patiti? Moja tiha patnja, ahaha :S
On.
Samo lijepa, ali bolna sjećanja.

A sada.. Živim sada.. Opet ima jedan on... Sve je počelo kao prijateljstvo, a onda su mi njegovi pogledi, zagrljaji i pozdravi počeli mnogo više značiti. No, to on nažalost ne zna. Valjda?
Postoji ta jedna večer. Najljepša stvar u mom životu za sada. Stvarno mi puno znači. Učinio je nešto za mene, nešto što ne bi učinio baš bilo tko. On nije bilo tko. No ja sam negdje pogriješila, očito. Ne znam.
Jedva da se i pozdravimo.

O BOŽE! Koliki nered u mojoj glavi. Pričam si o nekakvom životu, a tek mi je 16. Da, snašle su me one muhe. I ne znam se kako s njima nositi. Sve mi toliko previše znači.

Nemam nikakvu poantu niti zaključak cijelog posta. Svo ovo vrijeme sam užasno zbunjena. Malo presretna, malo i nesretna. Ne mogu se odlučiti. Ne znam ni post napisati. Pa se i ispričavam što stvarno dugo nisam pisala.

Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 19.09.2011. u 20:58 sati.