Sve, sve opet miriše na kišu
i opet će se tihe tuge liti.
Bolesno do kraja uspomene dišu
i baš je teško pod tim nebom biti.
Kišni grad, grad od kiše, kiša,
sve me tako usitnjava i lomi
a duša jadna htjela bi bit viša.
Pod kišom tonem, umirem i zlo mi.
Dajte mi sunca na moje prozore
da vidim svjetlo, zlato zore,
pa da umrem svečan na rukama
sunca, suh bez kapi sive kiše.
Dajte ludoj duši da podigne se više
a ne da mrije u kiši u mukama.
(bj)
Post je objavljen 19.09.2011. u 12:57 sati.