Odlazeći iz kafića, ogledala sam se oko sebe. Starz je bio pored mene. Začudio se mom postupku pa je upitao što radim. Skrenula sam pogled prema njemu i odgovorila:
"Ništa. Taj oprez mi je valjda ostao..."
Starz nikad nije pristupio Smrtonošama. Njegova majka jest, pa zbog toga sad boravi u Azkabanu. I kao da to samo po sebi nije grozno, osudio ju je upravo njezin muž, Starzov otac. Zbog toga su se njih dvojica strašno udaljila jedan od drugoga, Starz se preselio iz svoje obiteljske kuće ostavljajući oca samog. Praktički, tako je i on ostao bez obitelji. To nas je zbližilo, a naše prijateljstvo započelo je sasvim slučajno. Sedam godina našeg školovanja u Hogwartsu nismo se mogli podnijeti, a kad smo iz Hogwartsa izašli kao obrazovani ljudi, a ipak kao da smo na početku, počeli smo razgovarati, tješiti se i međusobno se savjetovati.
On je, za razliku od mene, imao zaposlenje. Radio je neki suhoparan, nimalo zahtjevan posao činovnika u Ministarstvu magije. Taj ga je posao iscrpljivao, iz dana u dan mu je samopouzdanje bilo sve manje jer je u školi imao koliko-toliko dobre ocjene, a taj posao, kako on kaže, može raditi i trol.
"Kako potraga za poslom?" upitao me. Spustila sam glavu, posramljeno. Moje ocjene su bile izvrsne i ponosila sam se na njih. Nisam učila u školi, pamćenje mi je bilo bolje nego u sove. Tako sam imala vremena za metloboj, prijatelje i dečke. Mislila sam da će mi se svi snovi ostvariti.
"Ah...ishod bi bio isti i da prestanem tražiti", slegnula sam ramenima. Željela sam djelovati nonšalantno, ali čim sam počela razmišljati o dugovima koji su se nakupljali zbog nedostatka novca, došlo mi je da si počupam kosu.
"Ne bi", odmahnuo je glavom, "Jesi li razmišljala o osnivanju svoje trgovine ili nešto?"
"Da, jesam", potvrdila sam osorno, "Ali, za to trebaš početni kapital. Ja sam ostala bez imovine i roditelja, a nitko me ne želi zaposliti zbog Znamena na ruci... kao da sam ja kriva za to. Imala sam samo 16 godina kad je počeo Rat. Gospodar tame je držao štapić ispred mog srca i natjerao me da mu se pridružim! I što sam trebala? Umrijeti? Pa tko bi normalan to izabrao?!"
Starz me zagrli, a ja sam naslonila glavu na njegovo rame. Počeo me gladiti po kosi dok sam ja ronila suze po njegovoj mekoj pelerini. Naposlijetku mi je rekao:
"Bit će bolje. Kad padneš na dno, možeš jedino gore."
"Ma znam... samo što ovo još nije dno", promrmljala sam, više za sebe. Iz torbice sam izvadila bočicu tekućine otrovno ljubičaste boje i ispila poveći gutljaj. Starz me pokuša zaustaviti:
"Zašto to moraš piti? Jesi li tako izdrogirana i na razgovorima za posao?"
"Ne trebam tvoja moraliziranja, Starz!" odbrusila sam, "Samo podršku. Očito je magilus jedini koji mi to može pružiti. A sad me ispričaj, moram doma."
Starz je ostao zbunjen kad sam ja produžila, a onda je potrčao do mene, zagrlio me s leđa oko struka i poljubio me u vrat. Okrenula sam se i uzvratila mu poljupcem, kao da mi je zadnji. Obgrlila sam ga i osjetila njegovo mišićavo tijelo koje je djelovalo toliko stabilnije od mog od droge omršavljelog tijela. Rukom mi je prolazio kroz kosu ne odvajajući svoje usne od mojih. Ja sam samo zamahnula lijevom rukom u kojoj sam držala štapić i za tren smo bili u mojoj sobi. Bacio me na krevet i kleknuo nad mene, naglo mi skidajući pelerinu. Ja sam bila opijena, nisam se opirala, samo sam se prepustila njegovim hladnim prstima...
* * *
Staklena pepeljara u mom mračnom i jednostavno uređenom stanu bila je ispunjena opušcima, dok je čaša pored nje bila prazna, iako je miris alkohola koji se širio iz nje odavao činjenicu da je nedavno u njoj bilo piće.
Ležala sam na krevetu i gutala isti ljubičasti napitak, magilus, usput pušeći po tko zna koju cigaretu za redom. Bila sam pokrivena do ramena jer mi je odjeća ležala razbacana po podu, ali sam na nogama još uvijek nosila cipele s ultra visokim potpeticama. Prešla sam prstima po svojoj do struka dugoj crnoj kosi kako bih je maknula s lica. Trenutak kasnije zaključila sam kako bi bilo najbolje ustati.
"Kamo si krenula?" zaustavio me Starz uhvativši me za ruku. Ležao je pored mene, pokriven do struka. Duboko je disao, ali je izgledao sretno i odmorno. Tipično, pomislila sam.
"Idem popiti nešto", odvratila sam smeteno, "Osjećaj se kao kod kuće."
"Čekaj!" povukao me na sebe i poljubio, "Nije ti valjda žao zbog ovoga?"
"Ne!" odmahnula sam glavom, "Samo...malo mi je čudno... Mislim, ne bi trebalo biti - znaš kako živim. Cijela Engleska zna... Ali, ovo mi je prvi put da lijegam s nekim bez da mi plati."
"Znam", potvrdio je i zagrlio me, "Mada ne razumijem - eto, baš to, ne razumijem - zašto si se odala prostituciji. Nikad ne bih rekao da ćeš pasti tako nisko... Bila si tako ponosna. Bar bih za tebe rekao da ćeš dignuti glavu iz pepela Rata bez obzira čijoj si se strani prikonila."
"A čuj, od nečega moram živjeti", slegnula sam ramenima dok mi je on prelazio rukom duž leđa, "A bila sam ponosna kad sam imala novaca, roditelje i budućnost. Lako je tad biti ponosan! Sad jedva spajam kraj s krajem. Ništa mi drugo ne preostaje jer ne plaćam samo stan i hranu, nego dugove koje moram vratiti Ministarstvu zbog ratnog zločina."
Starzu se vidjelo na licu da mu je žao. Sjeo je, zamahnuo štapićem i pred nama se stvorio pladanj s voćem, kavijarom i kvalitetnim crnim vinom. Zagrlio me, poljubio mi kosu i rekao:
"Želim da se uz mene osjećaš kao da si ostvarila budućnost koju si željela. Priuštila si mi najljepšu noć u životu."
Nasmijala sam se i zavalila glavu u jastuk, uvukavši dim iz cigarete. Zažmirila sam i otpila gutljaj vina iz boce osjećajući blagu vrtoglavicu. Zapravo mi je taj osjećaj odgovarao. Zaboraila sam na sve muškarce koji su prošli kroz ovaj krevet i sve te novce koje sam držala u rukama dok su odlazili. Ugledni političari i profesori, liječnici i aurori, koji su napominjali važnost obitelji i monogamije. Ako bih progovorila medijima o njima, završila bih dva metra ispod zemlje. Starz je to znao. Sve je znao, a nikad me nije nazvao kurvom, koliko god je to mogao. Bezbroj me puta pokušao izvući iz tog začaranog kruga, naročito nakon što sam mu plačući na ramenu govorila kako se želim ubiti, da moju bol ne može ubiti ni magilus ni cigarete ni litre i litre alkohola koliko popijem svaki dan. Znala sam pod utjecajem alkohola i droge zaplakati i pred mušterijama u kavanama zbog jada i srama. Dovoljno mi je bilo zamisliti lica svojih roditelja da me vide ovakvu. Danas mi je bilo tako lijepo s njim, iako smo oboje svjesni toga da mi nikad ne ćemo biti sretni zajedno. A to me još više ubijalo. Voljela sam ga, i to sam jedino ja znala, ali moja veza s njim bi ga ubila. On ne zaslužuje nekog poput mene, samo što on to možda i ne shvaća toliko dobro kao ja. Možda je zato ovo i bila pogreška, ali nisam se osjećala tako.
"O čemu razmišljaš?" upitao me, a ja sam okrenula glavu prema njemu, slegnula ramenima i odgovorila:
"Ni o čemu posebnom. Samo o tome koliko mi je sad lijepo s tobom."
Uzeo je bocu iz mojih ruku i popio nekoliko gutljaja te mi ponudio voće. Odbila sam uz obrazloženje da nisam gladna. Starz se približi meni i uz vragolasti osmijeh me upita:
"Ako ti je tako lijepo, zašto ne bismo pokušali?"
Udahnula sam zrak i prozborila polako, gotovo kao da želim zaplakati:
"Bi li ti smetalo da svaku noć odlazim od tebe drugim muškarcima? Ili šaputanja tvojih kolega? Ti si ipak ugledan član društva. Nisam ja za tebe, Starz. Ovo što se sad dogodilo završava. Ne će se više dogoditi. To je za tvoje dobro..."
"Zašto si takva?" uporno će on, "Ja dovoljno zarađujem. Ne bi se morala--" prekinuo se, ali malo prekasno.
"Ne bi se morala ŠTO?" povisila sam ton i odmakla se od njega, "Pomiri se s tim, kurvanje je moj posao. Tako ja preživljavam! I ne želim više o tome pričati. Molim te, odlazi!"
"Ali, Petra..."
"ODLAZI!!" viknula sam i pokazala mu vrata. Ponovno sam se bacila na krevet, a on je promrmljao:
"Alkohol ti je popio mozak..."
Obukao se i otišao, usput zalupivši vratima. Neko sam vrijeme buljila u mjesto na kojem je ležao, a onda sam ugasila cigaretu i zapalila novu. Pogledala sam se u ogledalo, a niz prenašminkano lice kliznule su dvije suze. Oči su mi bile krvave od magilusa. Izgledala sam bolesno. Takva sam i bila. Dobro sam postupila otjeravši Starza, pomislim. Zašto se onda osjećam kao da je to bila pogreška?