Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svjetionicarka

Marketing

POTOMAK INTELEKTUALNE OBITELJ ILITI SRANJE U BOJI



Više se ne sjećam trenutka kad je sve krenulo po zlu. Zapravo, sjećanje bi tu igralo sasvim sporednu ulogu – čini se nemogućim odrediti što je tu uzrok a što posljedica. Ne pamtim niti jutra prije ovih. Bez mučnine, izmišljanja aktivnosti koje bi mi zabavile (pretjeranu) sklonost depresiji i - ono najgore - samožaljenje. Valjda jedina gora stvar od toga da se udam za Srbina bila je nikad ne završiti fakultet, nikad ne postati dio intelektualne obitelji. Naravno, po nekim “njihovim“ kriterijima.

Dakle, ja sam samo potomak intelektualne obitelji. Nešto poput intelektualne amebe. Moja dužnost je primati telefonske pozive poput ovog:

- Kako si? Uplatila sam ti tristo kuna. Jel učiš? Dao dragi bog da to riješiš i svima nam navučeš konačno osmijeh na lice. ImeNekogGrada je vrlo malena sredina. Sve, baš sve se zna... Dolaziš ipak iz intelektualne obitelji i žalosno bi bilo da nazaduje na takav način...

Sad sam se već ispraksirala. Uspijevam se zahvaliti za novac, ispričati se od srca što ih sramotim, poklopiti slušalicu, pa tek onda zaplakati. Puno tiše nego prije.

Za kraj, dodala bih nešto. Savjetovati neću, jer tko sam ja da “intelektualiziram“? Budući da ste dio prekrasne intelektualne obitelji i do toga gorljivo držite, možda biste mogli poraditi na svojoj malograđanštini. Ja ionako više ne postojim. Možda to nekad već i primijetite.


Post je objavljen 15.09.2011. u 15:26 sati.