Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ticerica

Marketing

tirada o kolicima

Tužna sam i razočarana, jako. Pristup nekih meni bliskih ljudi i njihovi komentari su me ostavili ozbiljno zatečenu. Pazite, nitko nikada nije rekao da je trudnoća jeftina. Nitko nikada nije rekao da je mala beba jeftina. Stvari za bebu su skupe. Uvijek su bile. Mladi roditelji, pogotovo oni kojima je to prvo dijete, skloni su kupiti barem trećinu stvari koje im nikada neće trebati. Sve ja to znam, ali nemam čarobnu kuglu u koju ću pogledati i vidjeti da mi izdajalica i sterilizator za bočice neće trebati. Pa ću ih onda kupiti kada ih ugledam na 50% sniženja, nek' se nađu.

Dakle, idući razgovor se sastoji iz komentara koje sam dobila od nekoliko osoba vezano za kolica za moju bebu. Koja ni od koga nisam tražila, niti ću tražiti, niti očekujem da ih itko financira osim mene i mog supruga. U zagradi i kurzivu su dani odgovori koje sam jedva progutala jer sam ipak još uvijek previše pristojna, i zato što da sam ih rekla na glas, vjerojatno o-najpametniji-i-najmudriji-na-svijetu više ne bi sa mnom ni riječ progovorili do kraja mog života. (Sad kad razmišljam u retrospektivi… možda sam i trebala, ne vidim baš teški gubitak u tome…)

Ne možeš mi sada ići pametovati da mi kolica neće trebati. Molim vas, svi koji me čitate, znate li ijednu bebu koja nije koristila NITI JEDAN dio tih kolica? Dakle, ni košaru, ni sportsko sjedalo (ono za veću djecu)?
Obrazloženje: ja ću ionako imati zimsku bebu, kad ju mislim šetati? (Jer, zimske bebe su poznate po tome da do svibnja prohodaju, i onda im cijelo ljeto i jesen ta kolica više ne trebaju, ne?).
Pa idući komentar: ali to je stvarno preskupo (jebemu život, miša, luk i sve, jesam tražila novce od vas?! Jesam li ičim pokazala da očekujem da će itko drugi osim mog zakonitog i mene pljunuti tih strašnih tri tisuće kuna za jebena kolica?! Očekujem li da mi ih platite, kupite, dovozite, donosite, gurate? Ne? Pa zašto se onda koji k osjećate pozvanima komentirati njihovu cijenu, i zašto mislite da vas se tiče hoću li ih platiti 3 ili 13 tisuća kuna ako ću ih platiti iz svog džepa?!).
Bolje je uložiti u kvalitetan krevetić, njega će se koristiti godinama. (Jer, postoji zakon po kojem se ne mogu kupiti I kvalitetan krevetić I uredna kolica.)
Onda, idući biser: a zašto ne pričekam par mjeseci da vidim hoće li mi kolica uopće trebati (nakon što sam nekoliko puta napomenula da JAKO ŽELIM urednu čvrstu košaru u kojoj ću bebu prvih par mjeseci šlepati po kući. Ponovno vas lijepo molim, ako znate neku bebu kojoj kolica nisu trebala uopće, recite mi, jer ja za takvu nisam čula).
I zašto ne posudimo od nekoga? (Od koga, majke ti? Znaš li ti nekoga tko eto, ima kolica i košaru viška, a da nije troje djece prošlo kroz nju i da se ne raspada? Ne znaš? Eto, ni ja… Osim toga, cigančenje mi nikada nije bilo drag hobi.)
Ali ta kolica su bačen novac, što ću s njima kad mi više ne budu trebala? (Prodati? Pokloniti? Baciti? Politi benzinom i zapaliti? Ja ću ih platiti, moj problem, a nećemo ni beba ni ja doći tebi plakati da smo gladni i nemamo novaca jer smo dali 3 tisuće za kolica…)
I, na kraju, završni pokušaj da se bude ha-ha-ha-funny-duhovit: ali ona kolica u šoping-centru koštaju samo 5 kuna da ih se otkači, a mogu se lijepo postaviti spužvom. (Tu sam jako tiskala ruke ispod stola da im ne pokažem srednjak u stereu. Neka se oni voze u kolicima iz šoping-centra kad su tako super…)
Uglavnom, bio je to susret iz snova, kakav svaka buduća majka priželjkuje. Ljudi koji su imali malu djecu prije četvrt stoljeća i ljudi koji još bar 5 godina djecu neće imati, i nemaju pojma koja je razlika između 3u1 i 2u1 kolica, što je to košara a što sportski dio, idu meni objašnjavati što će mi trebati a što neće… San snova, zar ne?


Post je objavljen 15.09.2011. u 13:56 sati.