kod nas kad krene onda krene, nema onoga idemo dalje (to je ošlo vrit definitivno) nego idemo do kraja, idemo ispucati temu dok ne bude na muuu s finim, lepim rogovima na glavi. pa eto nekoliko riječi o poplavi, pošasti, napasti, užasti i ostalim stima "udruživanja" u te počesto tzv. dobre prilike. čim upališ komp zasuje te poput jutarnjeg pepela ponuda sunčanog dana, ponuda sata, minute il presudne sekunde, razne koljektivne raspaljotke, grupnjakovi, najbolje cijene i baš za mene. koncepcija je jednostavna, marketing odlučan, ljudi prostodušni, ponuđači svakakvi. od onih koji nabrijavaju cijenu pa je spuščaju na pola, do onih koji će vas dočekati s kuponom kao dokazom da ste uslugu kupili u pola cijene sve samo ne nasmiješeni. jedna mi je susjeda na taj način išla izbijeliti zube, al kad je vidjela tipa upitala se bi li mu dala da joj izbjeli zahodsku školjku. ukočila joj se vilica, te je u posljednji tren sišla sa stolca sveudilj trčeći kući. druga mi se znanica razočarana nekim radom na auspuhu (uvijek mi je bila sumnjiva) grdo naljutila i reagirala, te su joj vratili novce. treća je imala majstore koji su joj doslovno shebali cijelo ljeto odgađajući radove, a kad su konačno došli ispostavilo se da rade na deset razboja il kaj da su na onim čunjićima pa pletu pašku čipku i pletu i pletu dok cvrčak na čvoru crne zna se već koga pada u nesvest. princip je jednostavan za one koji još nisu onjušili ili uplatili nešto. platiš odmah jer je upola, a onda je sve stvar dogovora, a taj dogovor zna biti škakljiva stvar. pa dok su ovoj trećoj konačno došli majstori koji su u ekipi namjerili imati i skoro pa đaka prvaka, nikako da dovrše. tako su neko vrijeme (hvala tom nekom još uvijek toplom vremenu) ukućani spavali na ligeštulima, šlaufovima i dvorišnim ležaljkama, a kad su majstori u pola cijene otišli bilo je teško rekonstruirati neke prijašnje lokacije. usput, normalno je ako vam netko radi u pola cijene da gasi čikove na parketu, skida vrata od sobe u kojoj su bile spremljene jedine čiste stvari, a potom su i one i soba sličile na pompejos afterparti.
dakle, sve treba malo gledati s odmakom, s dozom dobrodošle skepse. neke su usluge valjda okej. čujem, od kćeri mi kolegica lepo naučila španjolski u pol cijene, šulkolegici su lijepo odstranili kurje oko, a šogoricu su mi tak zmasirali da ziher ulazi u slijedeću enciklopediju zmajeva.
ipak, kaj je preveć je preveć. zbog sveopće zadojenosti lovom i imati i samo imati ja jednostavno nemrem poslušati opet svoje dete i naručiti tortu u pola cijene, jer sam i ja malo ošla u krajnost pa mi odmah pada na pamet kaj bi toj torti tam negdje di se mesi mogli raditi, od pljucanja (kaj je još najmanji problem) do nekih groznijih zelenkastijih, okruglastijih dodataka ili ukrasa, kako za koga.
nikaj ne preporučam, al kad mi slijedeći puta neko veli za te kupone ozbiljno ga šaljem po bombone
Post je objavljen 09.09.2011. u 23:53 sati.