Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/07morsky08

Marketing

malo prepucavanja, da budem u trendu

Ma nije da ja iman nešto protiv Zagreba i Zagrepčana. Jesan rođena u srcu Dalmacije, odrasla na drači i kamenu, ali volin i filigranske pločnike naše metropole. Jer čovik, a i žena isto, može imat samo jednu metropolu u životu. Pa je moraš volit, kakva je da je. Nemaš izbora.
Nije da me ne oduševljavaju ova prepucavanja Sjever-Jug, koja su počela srazom dvojice velikana sporta i sportske filozofske misli, kulminirala transferom jednog "izdajnika" starohrvatskog imena Joe, a prerasla u općenarodni ustanak i pobunu zapuštene provincije protiv povlaštenog glavnog grada u kojem teču med i mliko, a nas jadne dopala motika i capun.
Ne mogu si pomoći, potajno uživan čitati tekstove na tu temu.
Svi su se kolumnisti i novinari koji drže do sebe izredali u pomalo šizofrenim pokušajima da pomire strane koje su sami izmislili i posvađali. Stvari su otišle toliko daleko, da je Ante Tomić, autohtoni Vlaj, a naturalizirani purger, napisa tekst u kojem je samo panično ponavlja da on baš voli Zagreb. Ma voli ga ka mater rođenu šta voli, valjda. A Dežulović je toliko izgadija Splićane i općenito Dalmatince, da smo se zasramili samih sebe. Ispalo je da nam omiljeni sport nije balun, nego razbijanje purgerskih auta, a umisto lova na visoku i nisku divljač, prakticiramo lov na zagrebačke skalpove. U međuvremenu mrzimo i Srbe, Cigane, pedere i turiste bez obzira na provenijenciju. (Ma ne slažen se s njin, naravno, i ne pravdan se ja, ali za ove zadnje imamo debelih razloga za bit ljuti i napuntani, jer nas ometaju u našoj fjaki i za šaku eura moramo po zvizdanu obigravat oko njih i činit mone o sebe oblačeći se u nekakve narodne nošnje i povijesne kostime, pivajući o bidnoj Dalaciji povišću pritrujenom i još svakakve pizdarije izvoditi. Kokolavat mustre umisto da stoju doma, šalju te njihove bidne eure i ne šekivaju nas u zasluženoj litnjoj siesti.)
Svoj doprinos nacionalnoj pomirbi dala su neku večer i dva "najveća" hrvatska gradonačelnika svojin ritualnin rukovanjem pred zabezeknutom nacijom. Majketi, paru ka dva brata blizanca razdvojena po rođenju i ponovo spojena magnetskom snagom gena kamenih. Ma divota ih bilo gledat i slušat. Ne znaš koji je pametniji, lipši i sposobniji pomirit zaklete neprijatelje, pripadnike kulturnih društava poznatih pod imenima BBB i Torcida.
Ne mogu si pomoći, morbidno me raduje crnohumorni transparent "Joe, moja mater te traži (zna di živiš, al neš još dugo)". Neman ja ništa protiv Joea, ma ni protiv Dinama, ma nisan nešto luda ni za Hajdukon, ali natpis je dobar. (A i pisma isto.)

Ali ja svejedno neman ništa protiv Zagreba.
Ni Zagrepčana. Ma ni Zagrepčanki.

Ali, brate, kad bi jedanput naučili normalno govoriti, spasila bi se. Bija bi red da napokon nauče i na sat, pa odrasli su ljudi. Ne mogu se oni više vadit na fore mog sina da još ne zna dobro na sat jer ima tek deset godina. A ima mater koja dobro zna koja je ura, pa šta će se on mučit. A mater ponosna, odgojila pravog Dalmatinca, linog ka da je iz vica ispa.

Zvala ja neki dan taxi u Zagreb da mi pokupi ćer na autobusnom kolodvoru i rekla in da će bus doći u jedanaest i po.
Poslali su auto u deset i po.
Jer su razumili - pol jedanaest.
Pa san ih zvala jedno šest puta da izgladimo nesporazum, a oni meni svaki put dok sam čekala famoznog "slobodnog operatera" koji je uvik zauzet s nekin drugin, puštali "Zagreb, Zagreb najljepšu pjesmu pjevam ti ja....". Treći put sam već prokljuvila da oni meni to namjerno rade jer vide da je broj iz Dalmacije....
I kažu oni meni, sve onako fino purgerski pivajući, da san morala reć pol dvanaest.
Pol je pola, a pola od dvanaest je šest, koliko ja znan.
One užase od frtalja neću ni spominjat. Prije bi izvadila treći korjen iz broja ili zuba nego bi se domislila o koliko se uri tu radi.
Ja ne znan šta in je tako teško reći: u jedanaest i kvarat, da ih cili svit razumi?

A ako im je teško razumit dalmatinski, ili istarski, ili neki drugi, a nama dižu živce frtalji i kajkanje, kako bi bilo da u međusobnoj službenoj komunikaciji i na javnim medijima koristimo standardni hrvatski jezik koji smo svi učili u školi?


P.S. koja je ovo kategorija?
Budući da se radi o prepucavanjima između regija, staviću seks/ljubav. Ko se svađa, taj se voli, a seks valjda dođe ka posljedica.
Što su nam lipo pokazali i gore spomenuti gradonačenici. Oni se vole, a mi smo svi lipo....


Post je objavljen 09.09.2011. u 14:22 sati.