Spear se vratila kući. Majka je jedva strugnula obrvom na nju kad se vratila - no Spear joj nije zamjerila. Njena majka bila je vrlo zauzeta. Zatvorila se u svoju sobu, sjela na krevet i zagrlila noge, te počela gledati u mrak. Misli koje je dosad držala u kavezu, odjednom su joj ispunile um - glasovi koji su je tjerali u jad.
Spear se mrzila.
Pitala se zašto samo ova četiri bijela zida oko nje mogu razumijeti bol koju osjeća. Zašto njeni prijatelji to ne mogu? Spear je u svakom trenu bila spremna za njih, sretna zajedno s njima i tješila ih kada su bili u tuzi. Prije, Spear se nije lako davala mizeriji. Ali sada... Kada je dopustila da netko osim nje same uvidi dio njenog uma... Počelo ju je boljeti. Učinila bi sve za njih, bez obzira na cijenu - a cijena je često bila velika. Ali Spear nije marila, dokle god se osjećala potrebnom. Nikada joj biti uz njih nije bila tlaka. Zbog njih je lagala čim je zinula - a mrzila je lagati.
Spear se polako počela otvarati. Izašla je iz svoje sobe, postala socijalna i čak se zaljubila. Taj kojem je odlučila pokloniti svoju pažnju na neki ju je način odvajao od sve drame koju su joj prijatelji izazivali. Na neki način je on počeo poticati da prestane ignorirati Onoga Koga Mrzi - iako se njeni osječaji prema OKM-u nisu promjenili, zatomila je tu laž i zalijepila lažni osmijeh na lice.
No, Spear je polako počela gubiti sebe. Odjednom, jedan od njenih prijatelja našao se povrijeđen nečime što je ona rekla ili učinila. Nije znala što. Prijatelj joj je rekao da ga je povrijedila, ali rekao je da će joj kasnije reći.
Spear se našla na iglama. U mraku svoje sobe, prevrtila je film. Što bi moglo povrijediti njenog prijatelja? Jel možda nešto vezano za OKM? Nemoguće, jer ako je nešto vezano uz njega, onda je sve krivo shvaćeno (osim onog komentara da je glup - da to misli definitivno nije skrivala). Jel možda to što provodi previše vremena s dečkom? Ili zbog nekih šala na tuđi račun? Spear nije mogla shvatiti, iako je sigurna da je to OKM. Uvijek je OKM.
Taj OKM je bio centar svih ovih drama. Zato ga Spear još manje podnosi nego prije.
No Spear pred svojim prijateljima nije mogla govoriti o tome koliko se loše osjeća zbog njih. Govorila je koliko su joj važni i koliko je sretna i sve dobre osjećaje.
No onu lošu stranu uvijek je zatomila. Sada je ta loša strana izronila na površinu zbog te male sebične geste i Spear se osjećala poput izdajnika, gada, sebičnog govna i smeća nevrijednog ičije ljubavi. Njena mržnja prema samoj sebi ponovo se pojačala.
Spear je ponovo zatomila te osjećaje. Oni za sobom vuku samosažaljenje, a ona je mrzila ljude koji se samosažalijevaju ili traže tuđu simpatiju. Nikada neće biti takva. Spear udahne... i sjeti se svog sna. Sanjala je sebe kako skače, s omčom oko vrata.
Zanimalo ju je, kada bi počinila samoubojstvo, bi li ikome nedostajala? Izbacila je te misli iz glave. To je za kukavice. Ona nije kukavica.
A ipak, neki dio nje potajno je želio njenu smrt. Mrzio je cijelo njeno biće. Onaj dio nje koji je zatomio sve njene negativne osječaje, jer nije im kome imala reći.
Spear si je zalijepila smajl na facu. Lažni osmijeh, ali dovoljan da zadovolji one oko nje, a Spear shvati koliko je zapravo njeni prijatelji malo znaju.
A Spear tada shvati... Koliko zapravo želi biti sama i koliko zapravo mrzi svijet. Koliko se zapravo bijesa krije u njoj.
I tada spozna - sve što je ikada radila, nastalo je iz te njene tamnije strane. Ljubav i tuga nisu osjećaji koji su je poticali da piše, da čita, nisu je motivirali dovoljno da nastavi s dugim dijelovima.
No, bijes i mržnja jesu.
Sve što je radila, radila je iz bijesa i mržnje.
I zato je ona Spear; Gorčina; Smrt... Ona je Bijes i Mržnja...
Ona je Zlo.
Post je objavljen 06.09.2011. u 22:27 sati.