Marketing
PRVI I JEDINI ČOVJEK NA JUPITERU
Baš tako sam se osjećao jer sam se konačno i nakon mnogo vremena uspio okupati u moru!!! Do tog trenutka je bio težak put jer ljeto je bilo iznimno vruće i za mene iscrpljujuće. Još više od vrućine me je mučio novonastali i misteriozni artritis. Konačno sam doznao, ali to nije potvrđeno, da imam reaktivni artritis.
Zahvaljujući Hidradenitis suppurativi koja me je mnogo puta dovela u čudnovate i teške situacije iz kojih bi se trebao uvijek vadit sam samcat, odmah sam sve svoje resurse stavio u fazu samoobrane. Prilično sam se izmučio kako bih tijelo doveo u stanje da konačno može skočiti u more. Danju bih spavao, a noću radio sve ono što sam sebi zacrtao. Kupanje u moru sam sebi postavio kao imperativ. I uvijek i iznova zadajem sebi kojekakve imperative u smislu održavanja izranjavanog tijela barem donekle aktivnim. To je moj ključ za opstanak u ovoj stagnaciji u smislu liječenja od hidradenitis suppurative. Još uvijek nema ništa novo u vezi s adekvatnim liječenjem i to je uistinu poražavajuće. Jedina novost je što se na internetu mogu pronaći udruge oboljelih te s njima razmijenjivati iskustva i podatke. I taman kad sam bio spreman na epohalno kupanje, pokosila me je obiteljska tragedija. Ali, čim sam došao k sebi, prepoznao sam taj dan. Ujutro, dok sam kuhao kavu, na moj prozor je sletjela grlica. Nisam ni praznovjeran niti išta slično nego sam to u svojoj tempiranoj glavi shvatio kao okidač. Kao čovjek mojih osjećaja, to sam shvatio kao najljepši poziv za ostvarenje svoje želje.
Nije prošlo puno i eto mene na plaži. Nikog nisam vidio iako je plaža bila krcata: tu smo bili samo more i ja. Riješim se okova i u sekundi se nađem u dubini do koljena. Tu sam u nevjerici proveo neko vrijeme te sam se oprezno uronio u more. Kad sam izronio, izrazbijali su me odvratno jaki i užasni bolovi.
Ali kad sam shvatio da dišem i da nemam nikakvih krvarenja i sličnog, opet uronih u more i kad sam izronio, od sreće sam izustio ono što smo uvijek iz zezancije radili: cijelu seriju tuljanovih krikova. Opet provjerim jesam li u komadu te se okrenem put pučine i odohhh........
Savršenstvo dobrog osjećaja. Neusporedivo ni s gitarijadom u Ohridu, koncertom Azre ili Skloništa, Floyda ili Allmana, ljepše od svih Mozartovih kugli, pilećih prsiju, sladoleda od šumskog voća, T-bone odreska, mađarskog gulaša, krempita iz Samobora koje sam pojeo, udobnije od vodenog kreveta, tetkine fotelje, masaže u Šangaju, slađe nego dvica iz matematike, položenog vozačkog ispita, petice iz stručnog ispita iz termodinamike, luđe i od tobogana u američkim luna-parkovima, ljekovitije od svog Plivinog i inog arsenala, na razini užitka prvog poljupca s najdražom osobom...
Naravno, s takvim dojmovima sam u moru proveo preko tri sata. Ništa mi nije smatalo, ni Huljićeva glazba iz obližnjeg kafića, ni to što su me djeca u igri pogodila kamenom u glavu. Mogla mi je cijela plaža dijeliti šamare, ja bih se samo smijao od sreće i zadovoljstva. Na suhom sam bio desetak minuta te sam opet proveo u moru par sati. Poslije toga sam sa smješkom na licu pješačio do kuće sat i pol.
To je bio moj trenutak. I ovo nije samo moja priča, već je to i poruka mnogim ljudima da, ovisno o svojoj domeni i okolnostima, provedu u djelo ono što ih toliko ispunjava. Snaga i motiv vas dovedu do vašeg zadovoljstva, ako ga uistinu i hoćete, bez obzira na teškoće. Osobno ne volim cviljenje i jadikovanje za prošlim vremenima ili mladošću. Unatoč ovoj jezivoj bolesti, uživam u svim dekadama mog života. Nekad sam na more išao doslovce bez ičega. Bilo je sramota nositi ručnik, a kamoli išta drugo. A sad nosim ruksak sa svim svojim dragunlijama i potrepštinama. Nekada sam u more ulijetao sa zaletom i obveznim saltom, a sada u more ulazim kao stari mačak. Pa što?
Kupam se već danima i za mene ljeto kao da je tek počelo. Samo da još potraje ovakvo vrijeme!!!
Post je objavljen 06.09.2011. u 09:44 sati.