Stalno meteorolozi obećavaju, kao , vrućina će sutra popustiti, ali opet su omanuli.
Jest da je lijepo otići na plažu i otplivati sat i po, ali sve ima svoje granice. Ovo ljeto traje već mjesecima , a kraj mu se ne vidi.
Da je barem opet otići na neki otok i pod šatorom provesti desetak dana na kristalnočistom moru, ali ovdje, u gradu, uz buku vozila i noći uz svjetla reklama, to je prenaporno.
Da, bilo je ovog ljeta i toga. Bili smo na Velom Drveniku dva tjedna, bez struje, saobraćaja i vodovoda. Naša grupa od petnaestak sudionika, svatko u svome šatoriću noću, a svi zajedno danju i uveče. U maloj kućici trošna krova spravljali smo obroke, a vodu vještim zahvatima grabili iz gustirne. Do mjesta smo po potrebi pješačili četiri kilometra.
Pokušavali smo i štogod uloviti iz mora, ali slaba nam ribička sreća dozvolila je da sakupimo ponešto pužića- nanara, nekoliko hobotnica, od milja nazvanih "hobe" i poneku ribicu maksimalne veličine 10 cm! U priobalju smo brali halofitne biljke, najčešće matar (petrovac), a svu ostalu hranu donijeli smo sa sobom.
Već razmišljamo kamo slijedeće ljeto? Ima li tko kakav prijedlog?
Post je objavljen 04.09.2011. u 15:01 sati.