Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ticerica

Marketing

Evo ljenguze!

Napade me jučer draga naša Uterus Bicornus da sam ljenguza jer već dugo nisam ništa napisala. Ili je to ipak bilo prekjučer? Znate, kad dane provodite u istoj rupi na kauču oblikovanoj prema vašoj cijenjenoj pozadini, svi postanu jednaki jedan drugom. Do prije neki dan sam pila Duphastone (čarobni progesteron u tableticama, hormon koji regulira SVE. Osim probave i prištića. Njih „dotjera“. Do nepodnošljivosti. Uništi prvo, potencira drugo.) pa mi je na foliji tabletica pisao dan u tjednu, pa sam bar na taj način pratila protok vremena. Prije par dana me ginić skinuo s progesterona i umjesto njega mi prepisao magnezij. Na magneziju ne piše dan u tjednu, sad više ni to neću znati...

Inače, promijenila sam ginekologa. Shvatila sam da me moja stara ginićka uopće ne doživljava. Ne shvaća me ozbiljno, ne uzima u obzir činjenicu da me način na koji mi je prošla trudnoća završila, plus način na koji mi je ova započela, čine pomalo rizičnom trudnicom. I da sam nakon pregleda kod nje (koji se svodi na to da sam brže van nego unutra) samo izbezumljena i imam bar pet neodgovorenih pitanja, onda doma googlam odgovore, nalazim po tri kontradiktorna na svako, i budem danima izbezumljena. Kap koja je prelila čašu bila je zadnja „kontrola“. Dođem ja lijepo na kontrolu, učitava ona moje nalaze krvi i urina (mrzim ove nove e-uputnice i e-nalaze. Ja sam od onih zabadala koja vole vidjeti na koje sve pretrage ih se šalje, i vole vidjeti odnos vrijednosti i referentnih vrijednosti na nalazu), otkrije da imam svakakvog smeća u urinu, da mi uputnicu za ponovljenu pretragu uz komentar kako ona ide na godišnji od idućeg tjedna, pa da se ako imam bakterija javim doktorici opće prakse po „neki antibiotik“. A pregled, ultrazvuk blabla?, pitam ja nju. „Ma, nema potrebe, to je uredna trudnoća. Doviđenja.“ Tu sam ispalila do kraja. Raspitala se na forumu – inače, meni apsolutno genijalno mjesto nastalo emigracijom nezadovoljne populacije s forum.hr-a, totalno spaljene trudnice i (većinom) mame, nisu militantne kao rode, nisu cendrave i njonjave, nije im cijeli život podređen roditeljstvu i nisu svađalice. Posjetite nas! roditeljstvo
Uglavnom… raspitala se na forumu, dobila preporuke, naručila se, prebacila se. Razlika nebo i zemlja. Kada vas netko DOŽIVLJAVA i SHVAĆA OZBILJNO, odgovori na svako pitanje, pa i na ona koja još nisam stigla postaviti, temeljito pregleda, premjeri i mene i bebu… nakon pregleda budem još neko vrijeme smirena. E, to je posao. Vrijedilo bi i 300 kn po pregledu, a kamo li „gratis“ preko socijalnog.
E, da, ponovljena pretraga pokazala da ipak nemam gamadi i živina u urinu.
Beba… beba je savršena. Na pola puta smo trudnoće, beba ima 350 grama i opak desni kroše. Već jedno četiri tjedna me tambura, rukama, nogama, glavom, van, unutra… cipelari mi crijeva, premlaćuje cerviks i hvata mjehur u kravatu. Kada lupa prema van boli puno manje pa je slatko. Inače je beba-stidljivica, legla i prekrižila noge, još namjestila pupčanu vrpcu tako da slučajno ne možemo vidjeti kojeg je spola, i onda nam mahala, pa cuclala palac, pa tukla mamu… Ali nema veze, dok je ona nama velika i zdrava i savršena!

Inače, moje bolovanje se nastavlja i osjećam se sva nekako čudno, početak je školske godine, a ja ne pišem planove, programe, ne sortiram materijale, ne smišljam nove ideje za aktivnosti za prve sate, i kako uplašiti onaj zločesti osmi razred ove godine… Mogu vam reći da mi sve to nedostaje pomalo. Ali, s druge strane, da i SMIJEM dnevno raditi tu kilometražu, i toliko puta dnevno ići uz/niz stubište, nisam sigurna da bih mogla. Dobila sam nekih 4-5 kg od početka, je većina toga otišla u trbuh, ali sam teška sama sebi. I ne mogu toliko biti na nogama, i ne mogu tim tempom foršibovati kojim bih trebala u razredu.
Nedavno sam bila po školama srediti ormariće za zamjene – ostaviti im udžbenike, priručnike, flash cards… pa sam skoro dušu ispustila na stubištu. A nosila sam gore-dolje samo sebe i svoju torbu. Bez dnevnika, imenika, udžbenika i sto drugih stvari koje obično teglim u razred.
Inače, dobila sam zamjene u obje škole – s obje kolegice sam već radila, i izvrsne su nastavnice, pa se nadam da će sve dobro funkcionirati.

E, da, i još jedna obavijest za sve zlobnike iz stvarnog života: NISAM debela, TRUDNA sam! To što imam trbušinu od koje ne mogu zakopčati hlače, ne znači da se u njih ne mogu uvaliti bez problema još uvijek. A ako pogledate malo bolje s leđa, vidjet ćete da još uvijek imam struk. Vjerojatno, tužno ali istinito, još uvijek tanji od vašega. A i da dobijem do kraja tih famoznih 25 kila koje mi tako ljubazno želite, i s njima bih izgledala bolje od vas. Hvala na pažnji.


Post je objavljen 02.09.2011. u 17:17 sati.