Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/elconstido

Marketing

Svako pravo pitanje nudi odgovor. Ili više njih…


Iščitavam tako ovaj naš blog, neke stare postove, nakupine slova i riječi, rečenica… Smijem se, mislim si čemu potreba za prelijevanje takvih šupljih misli u još praznije tekstove ( ovo se odnosi samo na svježiju povijest bloga otkad je Jajo pisanje prepustio Uredničkom kolegiju).

Eto, sreća što će jednog dana računalni server koji čuva ovu bijednu nakupinu slova preminuti pod uticajem nekog hakera, virusa ili elektromagnetskog udara. Sreća za ljudsku kulturu pisane riječi…

Ali dok server živi, da se vratim na ono što sam htio reći.

Dakle, iščitavajući tako malo sam se zamislio i shvatio kako prilično često kroz postove el ConStiDo band oslovljavamo kao ''naš mali ansambl''. I inercijom misli nametnulo mi se pitanje zašto?

Anatomski (ili biološki?) secirajući, sastojimo se od određenog broja jedniki. Ljudskih, točnije. Imamo šest članova, htjedoh reći. Znači, nedovoljno smo veliki za neki komorni, da ne spominjem simfonijski orkestar. Previše nam toga nedostaje u pogledu instrumentarija i ljudstva. Možda da nas ima još šest puta toliko, mogli bi se voditi kao neki krnji, zakržljali, nedorasli, zaostao-u-razvoju komorni orkestar. Znači, naziv orkestar ne dolazi u obzir.

Ipak, pjevamo i sviramo, dakle mogli bi biti i vokalno-instrumentalni sastav, popularno VIS. Ali gotovo nikad ne koristimo tu oznaku. Gledano kroz prizmu društvenih varijacija čini se kako se ona koristila u nekim prošlim vremenima, a danas tek rijetko u nekim ruralnim i marginalnim zajednicama. Ili internom vokabularu. A dobro nas opisuje, mora se priznati…

Ponekad nas netko nazove skupina. To mi je, iskreno, glupo. Jer je netočno. Skupina je određen, najčešće nevelik broj ljudi koji se ne poznaju, ne povezuje ih nikakav zajednički interes, nema ništa zajedničko, osim što, npr. čeka zajedno autobus na autobusnoj stanici. Priznat ćete kako čekanje prijevoza od točke A do točke B baš i nije katalizator neke kohezije. Samim time, skupina nam je prilično neodgovarajući naziv.

Grupa? E, to je već u redu. I točno, što je jednako važno. Grupu ljudi povezuje zajednički interes i stremljenje ka određenom cilju, nema velik broj članova, međusobno se poznaju, imaju kohezivni element i tome slično. Sve što skupina nije. Ma, da ne duljim previše u socio - antroploškim sferama, htio sam reći kako je grupa dobar izbor, i sami ga povremeno koristimo, ljudi nas tako nazivaju i to je u redu.

Dobro, na kraju dolazim i do tog famoznog ansambla.

Kroz povijest glazbe izdefinirala se podjela prema broju članova glazbenog ansambla. Što nas kao takve čini sekstetom. Jer nas ima šestero, za one koji su zaboravili. Jedan više od premalo, jedan manje od previše. Daljnjom evolucijom u rock glazbi se ansambl počeo oslovljavati kao band. Onako, valjda zvuči modernije, bolje, primjerenije, što-ti-ja-znam…

Eto, dijelimo neke poveznice s rock glazbom, instrumentarij kojim se služimo nije dijametralno suprotan toj vrsti glazbe, znamo i pokoju uspješnicu tog žanra odsvirati, na nečiji zahtjev da nabrojimo barem tri rock glazbenika znat ćemo ih četiri sigurno, možda čak i pet uz pomoć ''A-B-C pitalica i odgovora''… Pa smo prigrlili taj naziv.

Znači el ConStiDo band.

A band = ansambl. Eto otkuda zapravo taj naziv. Prema nekoj dedukciji kao logičkoj metodi.

A ono ''naš mali?''

Pa naš jer nije tuđi, a mali jer mu volimo tepati, kao što svaka majka i otac svom čeljadetu vole kiss


Post je objavljen 30.08.2011. u 23:19 sati.