Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prije-braka

Marketing

Glineni golubovi

Još jedna je pala,
da kod nas žene padaju ko glineni golubovi u streljani! I nikome nije stalo, i stojim iza toga! Koliko je žena poginulo na potpuno identičan način? Mislim da nitko ni ne broji, gdje su te statiske pošto ih imamo o svemu drugome. Partner pod utjecajem alkohola prijeti smrću, one zovu policiju, policija ga potapša po glavi i pusti da on se vrati nazad i ubije partnericu ne tako rijetko pred očima djece, partnerica je prije napada ponovo zvala policiju koja nije stigla na vrijeme i onda grand finale: ON SE POKUŠAO UBITI!Pa što se nisi ubio ranije stoko jedna pa bi poštedio svijet patnje i svoje prisutnosti.
I tako iznova svaki tjedan, mjesec! Koliko žena mora poginuti da bi se nešto poduzelo?! Od svih navodnih službi za zaštitu žena, djece i obitelji nitko ni prstom ne mrda, ako već ne mogu napraviti za vrijeme situacije u obitelji gdje su apeli za promjenom zakona, skupljanje potpisa, akcija na državnoj razini, drastičnije kazne? Što stvarno mislite da onih par spotova koje pustite na tv-u svake prijestupne nešto znače?? Ne znače, nikome ništa osim što se ima dojam da je nekom stalo.
Biti žena i dijete u ovoj državi ne znači biti građanin drugog reda već tamo negdje četvrtog. Svaki kriminalac ima veća prava, a što je kriminalac veći to mu se više podilazi i tetoši ga se. Kad muškarac pretuče ženu puste ga doma, nakon silovanja dobiju par mjeseci zatvora, neki dan je bivši pripadnik vojske pušten o s objašnjenjem da ne postoji mogućnost ponavljanja djela nakon što je vabio curice na netu, nalazio se s njima i napastovao ih! Ma gdje to još ima?!
Mlati, siluj, zlostavljaj djecu sexualno, svoju i tuđu, nema problema, potapšat će te policajac, sudac po glavi i pustiti doma, a onda možeš sve iz početka, a oni će reći kako nisu znali, aha, jednostavno im nije stalo.
Molim vas nemojte samo reći da su takvi naši zakoni, hahaha, nisu, postoji donja i gornja granica, svi ti zlostavljači dobivaju samo donje granice. I nemojte reći da su si žene same krive, jer time pljujete na grob svakoj od njih i u lice djeci koja su ostala iza nje. Svi u životu griješe, ali kada traže pomoć onda im se treba pomoći bez obzira ne osobno mišljenje. I u koliko slučajeva žena kod početka fizičkog nasilja pokušava otići ili prekinuti vezu i završava u crnoj vreći, ne može se reći da si je sama kriva.
Još mi je u glavi dobro urezan slučaj djevojke u koju se zablenuo neki zaštitar, maloljetnica, pozvao ju na kavu ona odbila i ubio ju na cesti dok je čekala autobus, eto toliko o vlastitoj krivnji.
Plače mi se do iznemoglosti gledajući sve ovo kako se ponavlja iz dana u dan i kako svi samo sliježu ramenima i prebacuju i odbijaju krivnju.
Ako pijan voziš auto ili bicikl stave te na triježnjenje, ako pijan prijetiš da ćeš nekoga ubiti pošalju te doma s tabletama za smirenje… na sav onaj alkohol, ma tko je tu lud? A kad žena ubije svog zlostavljača onda ju osude na veći broj godina i to je vijest dana, pričaju o njoj kao o monstrumu, zvijeri, nepodobnoj majci…toliko o ionako imaginarnoj ravnopravnosti spolova.
Do kada ćemo biti glineni golubovi?


Post je objavljen 29.08.2011. u 12:20 sati.