Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/crapper

Marketing

Reprize

Ljeto je... gotovo, očigledno. Ali nema veze, još uvijek su reprize glavne na programu svih naših televizija, i bome moram priznati da ne uživam u reprizama repriza Gumusa, Ružne Betty, Hrvatske ružne Betty i ostalih (osim Zauvijek susjedi, e TO je HUMORISTIČNA serija)... A treba se i to razumjeti, ljeto je (bilo), neda se nikome raditi ništa, vani upeklo +500, ni 3 klime ne pomažu. E pa tako evo i ja, malo švrljam po starim postovima i vidim da sam nekada pisao stvarno dobre postove. Ovo danas je čisti sramotni kapitalizam, dabog da me se rođena majka odrekla, puj! Stoga, donosim jedan blast from the past za sve one, drugim riječima doslovno sve, koji nisu pročitali ovaj sada već samoprozvani klasik hrvatske blog literature, tamo negdje iz 2009. godine, kada je svijet još uvijek bio utopija...

Došao je i taj dan. Dan izbora. Dan izbora je u mojoj kolibi jedan od najvažnijih dana tekuće kalendarske godine, te se slavi sa istim žarom kao Uskrs, Božić, Dan republike i imendan mog šukundjeda Mihovila, oca cijele loze, čijih se 12 sinova razišlo po svijetu kako bi širili mudrosti i znanja, poglavito u području obrade sirovog željeza i zabijanja čavala u drvo. Đede Mihovile, laka ti hrvatska zemljica. Uglavnom, biti će prilika da se priča i o djedu, al sada bi bilo bolje da se vratimo na temu. Dakle, Dan izbora je, kao što vidimo, vrlo važan u mojoj obitelji. Sve počinje točno 2 godine prije samih izbora. Otac dođe na taj dan doma, pijan kao i obično, i lupi majku dva puta u svaki obraz. To je poznato kao "Pretkazanje", i prvi je znak svakome od ukućana koji su eventualno zaboravili na skorašnji blagdan. Nakon što majci krv prestane curiti iz lica i svi ukućani se uvjere da ima samo blagi potres mozga, svi se okupimo oko stola da otac održi zdravicu te nas upozori da Dan izbora moramo shvatiti iznimno ozbiljno. Nakon toga jedemo janjetinu, rukama naravno, dok najstariji sin, po starom običaju dobiva glavu skupa sa jezikom i očima. Ja, kao najmlađe dijete, dobijem rep i papke kuhane u vodi bez začina. Život je ponekad okrutan...
Nakon što se obilježi ovaj dan, 2 godine prije Dana izbora, život se nastavlja kao i prije. Svakodnevne obveze oko kolibe, odlasci vikendom do grada u potragu za djevojkama, sve ono što čini ovaj naš urbani život. Godinu dana nakon 2 godine prije Dana izbora, dakle godinu dana prije Dana izbora, je takozvani "Dan izbora izbora". Ovaj dan je možda ključan u samom procesu i uspješnost cijele svetkovine se temelji upravo na odlukama donesenim na ovaj dan. Otac taj dan dolazi doma pijan kao i obično, ali sa vrećicom i velikom kanticom ljepila ili benzina u ruci. Svako malo zagnjuri glavu u vrećicu, i na trenutak poludi. Do sada nije napravio neki veći eksces, ali pamte se slučaj Noževi tamo '98, kada se na trenutak pogubio i pomislio da ga napada divovska lignja sa 9 krakova, drvenim zubima i glavom Joška Lokasa. Moj brat Božidar je taj dan na žalost ostao bez uha. Također će taj dan, tamo 2001. godine, pamtiti i moj brat Miroslav. Recimo samo da je Miroslav na 5 minuta preuzeo ulogu moje majke. I pri tome ne mislim da je prao suđe i peglao veš... No vratimo se na temu. Otac dakle na "Dan izbora izbora" donosi plan i program svih stranaka koje su se udostojile napraviti plan i program. Slijedi njegovo isčitavanje, te argumentirana diskusija koja je tu i tamo prekinuta sumanutim trčanjem moga golog oca po sobi dok ljepilo/benzin pucaju najjače. Svaki od članova obitelji kaže svoje razloge za i protiv svake od opcija, te se na kraju dana, velikim vjećanjem, odlučuje koja opcija je ovoizborni izbor naše obitelji. U finalu su ovaj put ostale Nezavisni seljaci hrvatske i Hrvatski dalmatinski dom. Pobijedili su seljaci, čisto iz razloga što je Hrvatski dalmatinski dom u kontinentalnoj hrvatskoj isto kao 5 kuna u rukama malog Roma: uzalud bačen novac. Al da ne bi ostalo samo na tome, ipak NZH ima i neke druge kvalitete, koje su privukle mog oca u kratkim trenucima lucidnosti. Seljačko pravo na zemlju i na šume, na vladu i na upravu je ono što je napravilo razliku. Nekako se bojim da moj otac nije shvatio da ovo "pravo na vladu i upravu" ne znači da će i on moći vladati, što smo svi zajedno zaključili kad se ustao na stol i počeo nas po glavi tuči mladim lukom vičući: "Ja sam kralj i krstim vas u ime Svetog Mihovila!"
Izbor je donesen te nas čeka još godina dana od Dana izbora. To vrijeme kratimo pikulanjem, igranjem domina i slušanjem Narodnog radija. Oooooo-glasne minute! Mjesec dana prije izbora, kada se kampanja već zahuktala, te bezbrojni plakati ispune svaki kutak naše domovine, i mi krećemo u akciju kako bi što više pomogli svojoj opciji. Trganje plakata suparničkih stranaka je ono što je svaki pravi pristaša dužan učiniti. Ako ste artistička duša, možete na kandidatima crtati hitlerovske brkove, naočale, rogove ili nešto slično, a jedini uvjet je da je smiješno. Moja specijalnost je bojanje bjeloočnice, u tome sam se vrhunski ispraksao. Neki malo radikalniji će te predizborne igrice začiniti povremenim poljevanjem benzinom pristaša drugih stranaka te zapaljenje istih, uz povike Komunisti!!! ili Ustaše!!!, ovisno o tome koja je opcija trenutno omražena.
Kako se bliži taj dan, napetost raste te se može rezati nožem, što moj otac i čini, jer je to obično vrijeme kada se u šumi pojavljuju prvi bobičasti plodovi biljaka od kojih mnogi nisu baš jestivi. Tada zna i po 3-4 dana biti na drvetu i čekati da "plavi ljudi" odu natrag na svoj planet i prestanu seksualno zlostavljati jelene. Majka pak u to vrijeme vadi naša najbolja odijela, pegla trenirke i lakira cipele. Tada dolazi i moj najstariji brat Stjepan zvani Štef iz Njemačke, gdje radi kao pomoćnik krovopokrivača. I to sa samo 4 razreda osnovne škole. Peče se gibanica i bira se najljepši odojak kojeg će se u čast Dana izbora, kako tradicija nalaže, pustiti na slobodu. Šalim se naravno. Niti jedan odojak (ili bilo koja druga životinja) neće iz dvorišta izaći živ. Nikad. Moj brat Zdenko i ja kitimo kuću sa božičnim lampicama i onom srebrnom kao trakom koja se inače omata oko bora. Zdenko je malo mentalno zakinut, pa često zna cuclati i jesti lampice, što i nije baš zdravo, pogotovo kad su uključene u struju. Najdraže su mu crvene, kaže.
Dan izbora je došao! Napokon! Svi se budimo u 5 ujutro. Dug je dan pred nama, treba sve spremiti, staviti juhu od pilećih nogica i glava da se kuha, oprat se, uredit...Oca nismo vidjeli već 8 dana, premda moj brat Želimir kaže da ga je prije 3 dana vidio kako na rijeci pije vodu omotan svježom jelenjom kožom. Ipak, svi vjerujemo da će se pojaviti na vrijeme, jer njemu ovaj dan znači više nego ikomu. I tako je i bilo. Pojavio se oko 8 sati, gol, promrzao, ispijen i prljav, buncajući o 7 patuljaka koji su mu ukrali lijevo jaje i pobjegli s njim u Kinu, i kako ih je on tamo morao loviti pa na magičnom nosorogu sa krilima i takve neke pizdarije. Bobice mu stvarno pomute mozak. Uglavnom, kad su se svi napokon spremili, ukrcavamo se u stari dobri Wartburg, tojest najstariji se ukrcavaju u Wartburg. Majka i mi mlađi se vozimo u prikolici. Bolje i to nego trčati za autom kako smo radili prvih godina. Dolazimo do birališnog mjesta, našeg hrama, monumentalne građevine i spomenika ljudskog duha, zadnjeg bastiona nade u bolje sutra: zgrade općine. Njezini smeđi zidovi, pomalo prljavi prozori sa bijelim oknima, crijep kao poškropljen najfinijom mahovinom i hrvatska zastava na sredini. Nitko od nas ne može sakriti suze nad ovim prizorom. Obavljanje najsvetije građanske dužnosti u ovom, najsvetijem od svih svetih mjesta, je uistinu vrhunac godine, usudio bih se reći i vrhunac života. Kad se napokon nađem sam u kabini i zaokružim svoju stranku, neopisiva sreća i ponos mi ispune srce te osjetim kako sam uistinu svojim glasom promijenio nešto, kako sam svojim glasom omogućio svima nama bolji i sretniji život. Ubacujemo svi u isto vrijeme listiće u kutije, te ponosno marširamo van. Dvije godine pripreme je iza nas, dvije godine koje su kulminirale ovim trenutkom, kada smo svi zajedno, složniji nego ikad, zadovoljni građani ove naše prekrasne domovine. Fešta će trajati do dugo u noć....


Izborni rezultat: Nezavisni seljaci hrvatske - 0.46%



Post je objavljen 28.08.2011. u 21:25 sati.