...kao što se da primijetiti...obrisala sam sve postove...
non-stop sam u previranjima trebam li pisati o tome ili ne....
S obzirom da su moja stremljenja, služenju Njemu, u životu doista ozbiljna, i (za sada) poprimaju sve karakteristike Poziva (sa sve manje dvojbi i sve više "dokaza"), mislim da ipak ne bih trebala pisati o tome na ovaj način.
Barem ne još....
Vjera je jaka, ljubav ogroma, duša radosna, a Njegova prisutnost doista snažna u mojoj svakodnevici i meni je to "dovoljno" ;)))
Pisat ću i dalje...no ipak u listove neke od svojih bilježnica....
U skrovitosti.
Svaki dan hvalu ljubavi spjevajte Gospodinu.
Krist s vama!
Post je objavljen 26.08.2011. u 00:28 sati.