Piše Bojan Klima
Val nemira koji je u siječnju i veljači počeo kao Arapsko proljeće u manje od godinu dana doveo je do promjena u tri značajne arapske zemlje – Tunisu, Egiptu i Libiji. Podsjetimo, pokret protiv arapskih diktatura i za otvorenije društvo počeo u glavnom gradu Tunisa, samoubojstvom jednog mladića samospaljivanjem – nakon što je, navodno, bio ponižen od lokalne policije.
Da je netko još nedavno rekao da će Hosni Mubarak, Moamar Gaddafi i njihov tuniski kolega Zine el-Abidine Ben Ali, u samo nekoliko mjeseci, biti svrgnuti sa svojih diktatorskih položaja, nazvali bi ga sanjarom. Također bi nevjerojatno zvučala prognoza da će na čelu protu-režimskih prosvjeda biti mladi koji vise na Facebooku i Twitteru, a ne islamski radikali.
Osvrćući se na neumitni kolaps Gadafijeva režima u Libiji, predsjednik Barack Obama je prije nekoliko dana rekao da prizori slavlja s libijskih trgova, pokazuju da je 'ideja ljudskog digniteta snažnija od bilo koje diktature.'
Slično su o univerzalnoj snazi i privlačnosti demokratske ideje govorili i prijašnji američki predsjednici, bilo da se radilo o Sovjetskom savezu, Kini ili Iraku.
Ali, barem u ovom trenutku, čini se da će demokratska ideja u arapskom svijetu biti uspješna jedino ako bude rezultat lokalnih napora, tzv. grass-roots angažmana, kakav je viđen na ulicama Tunisa i Kaira.
Post je objavljen 25.08.2011. u 20:56 sati.