Marketing
Gospodine, gdje si bio dok je moje srce bilo u strahu zbog onih napasti?
Kad se jednom vratila iz crkve i stala moliti, dođe joj rasvjetljenje Duha Svetoga. Sjeti se da je nedugo prije opisanih kušnja molila od Gospodina dar hrabrosti. Gospodin ju je tada poučio kako će taj dar postići.
Najednom shvati razlog tih napastovanja. Njezino se srce ohrabri i odluči da s veseljem podnaša dosađivanja doklegod Zaručnik to želi.
Tada joj jedan od đavola, možda najdosadniji i najgori, upravi ove riječi:
»Jadnice, što namjeravaš? Želiš li sprovesti čitav život u tom bijednom stanju? Ako nam se ne podložiš, progonit ćemo te do smrti.
«Imajući na pameti datu joj uputu, spremno i odlučno odgovori: »Izabrala sam patnje kao izvor snage. Nije mi teško podnositi ni teže progone za ljubav moga Spasitelja kad on tako hoće, dapače, u njima uživam.«
Sveta Katarina moli nad opsjednutom djevojkom
Na te riječi napusti je krdo đavola. Veliko svjetlo obasja njezinu sobicu, a usred svjetla ukaza se Gospodin Isus Krist pribijen na križu, obliven krvlju, kao u času razapinjanja. S križa zazove svetu djevicu i reče joj: »Kćeri moja Katarina! Gledaj koliko sam pretrpio za te. Neka ti ne bude teško da i ti nešto pretrpiš za mene.«
Promijenivši izgled, približi joj se da je utješi. Nježno je s njom razgovarao o stečenoj pobjedi.
A ona mu, kao nekoć sv. Antun, reče: »Gospodine, gdje si bio dok je moje srce bilo u strahu zbog onih napasti?«
Gospodin joj odgovori: »Bio sam u tvome srcu.«
A ona će: »Vjerujem u tvoju istinu, Gospodine, i poštujem tvoju uzvišenost, ali kako mogu vjerovati da si bio u mom srcu dok je bilo prepuno nečistih i neurednih misli?«
Gospodin će joj na to: »Jesu li ti misli i napasti donosile radost ili uzrokovale žalost?«
Odgovori mu: »Golemu bol i veliku tugu.«
Opet Gospodin: »Tko je činio da se zbog toga žalostiš ako ne ja, skriven u dubini tvoga srca? Da ja nisam bio tamo, misli bi ti prodrle u srce i ti bi im se radovala. Ali jer sam ti ja bio u srcu, odbacila si ih i zbog njih trpjela. Ja sam bio skriven u tebi i dopustio sam da trpiš koliko je bilo potrebito za tvoje spasenje.
Kad je bilo dosta, poslao sam ti svoje svjetlo i mračne sile se razbježaše. Tko te je poučio, ako ne moje svjetlo, da su ti patnje koristile za stjecanje hrabrosti?«
Gospodin nastavi: »Da bolje shvatiš i da ugodnije prihvatiš što ti kažem, evo ti i primjera.
Kad je moje tijelo bilo mučeno i umoreno na križu, tko je mogao vjerovati da je život u njemu, daje s njime na nevidljiv način sjedinjeno?
Zaista to nisu mogli vjerovati ne samo oni koji me nisu znali i moji mučitelji nego ni moji apostoli koji su mnogo vremena sa mnom bih. Iako moje tijelo tada nije oživljavala duša, bilo je sjedinjeno s beskonačnim životom od kojega sve živi.
Snagom toga života moje je tijelo, kad se je ispunilo vrijeme, dobilo besmrtnost i druge odlike koje prije nije imalo. Sada je savršenije nego prije jer je postalo besmrtno i može uvijek iskazati svoju snagu.
U početku sam stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Zatim sam uzeo vašu narav da vam budem sličan. Uvijek sam nastojao da i vi, ukoliko je to moguće, budete slični meni. Nastojim da u vama, dok ovdje živite, ostvarim svoj život. A ti, kćeri moja, jer si se borila ne svojom snagom nego mojom, zaslužila si veću milost. Odsad ću ti se ukazivati češće i povjerljivije.«
Sveta Katarina sijenska u ekstzi
Viđenja nestane, a Katarina osjeti takav slatki mir da ga je nemoguće opisati. Bila je posebno dirnuta zbog beskrajne nježnosti kojom ju je Gospodin nazvao kćerkom, jer je rekao: »Kćeri moja, Katarina.«
Kad je svome ispovjedniku pričala o tom viđenju, molila ga je da je i on tako zove kako bi ponovno osjetila doživljenu ugodnost.
Otada je presveti Zaručnik s njom razgovarao tako nježno da bi onima koji ne znaju što se dogodilo sve moglo izgledati nevjerojatno i naivno. Ali duša koja je osjetila kako je sladak i dobar Gospodin, zna da je to moguće pa i razumljivo.
Djelovi iz knjige "Životopis svete Katarine sijenske" blaženog Rajmunda iz Capue.
Post je objavljen 25.09.2011. u 00:33 sati.