Marketing
Turska (5/8)
Ajde, ajde, još samo 3 nastavka i gotovi smo. Onda ću vas početi pilati s drugom pričom.
Daklem, moj prvi (ne i posljednji) susret s turskom birokracijom:
Plan je bio nakon Bergame ići ravno za Denizli, odakle je moj najdraži planirao uzeti bus do Izmira jedan dan, položiti ispit, i vratiti se do mene da možemo zapičiti dalje. No, plan je jednako tako bio ostati u Bergami 2 noći, a i naći smještaj u Denizliju. I jedno i drugo pljusnulo u vodu, prvo zbog babe, drugo zbog pizdekistički nastrojenih denižljana (zapravo, ako ćemo iskreno, smještaj u Denizliju smo sredili, ali potvrda je stigla upravo u trenucima kad je autobus napuštao taj grad). I tako je nekako došlo do toga da smo se oboje vraćali za Izmir, no dogovor je bio da ne idemo ponovno do Ibrahima, koliko god nam je prirastao srcu, već da odemo u Bornovu.
Bornova je jedan od izmirskih kvartova, najliberalniji i s najmlađim stanovništvom, no istovremeno je Bornova i ime državnog studentskog doma u istoimenom kvartu.
Zašto smo odlučili u Bornovu? Pa, ima opcija da turisti noće u studentskom domu za simboličnu cijenu, a obzirom da je moj dragi živio dolje, imao je džabe smještaj tamo.
I tako, u večernjim satima stigosmo mi iz Bergame nazad u odurno vrući Izmir, i krenuli put studentskog doma. Btw, turski studentski domovi nisu ko hrvatski, svaka soba sastoji se od 4 kreveta na kat (dakle, za 8 ljudi) i 8 vojničkih ormarića. Kupaonica je, naravno, zajednička. Otprilike kao dorm room u hostelu, samo jeftinije.
I nije liberalno kao kod nas, striktno odvojeni ženski i muški dio doma (dvije različite zgrade na udaljenosti od kojih stotinjak metara), čuvari/čuvarice i stroga kontrola na ulazu u dom.
I tu je zapelo. Iako je smještaj turista u domu normalna stvar, uz propisana pravila i pripadajuću cijenu, na ulazu u dom su tražili objašnjenje što ja radim tamo opetovano nekih 5 puta. Nakon pola sata jebavanja na ulazu odlučili su me pustiti, te sam mogla krenuti do ulaza u ženski dio doma (ah da, bili smo osuđeni na noćnu razdvojenost), gdje me čekao drugi krug objašnjavanja (točnije, mila KyeongAh je to činila umjesto mene na turskom), no ovdje sam mogla ući nakon samo 10 minuta, smjestiti se i uživati u dugo i željno čekanom tušu. Ah da, umjesto vrata na tuš kabinama stoji zavjesa (neprikladno za vrijeme vjetra obzirom na otvorene kupaonske prozore).
Oh, oh, no to nije sve! Noćili smo u tom domu 3 noći, a procedura s ulazom ponavljala se svaku večer.
I na kraju, plaćanje smještaja. Kao što rekoh, nitko ne govori ništa osim turskog, te sam morala voditi svoju korejsku prijateljicu kao prevoditeljicu. I dođem do hrpe drečučih baba koje mi se na turskom deru da neka platim za 6 dana. I to mi još pokušava podvaliti 2 lire skuplju cifru. Te prepucavanje zbog njihovih teškoća u izvođenju osnovnih matematičkih operacija, te prepucavanje oko cijene za jednu noć. Umjesto 10 minuta koliko sam pretpostavila da će trajati, potrajalo je sat i pol. Na odlasku sam im poručila "screw you, fucking gypsies", na što mi je stigao odgovor od jedne od njih "where are you from?". "From Croatia". "Russia?". "No, CROATIA". "Cro...what?". "CROATIA". I otišla.
Ah, da, još jedna napomena. Čak i oni koji kuže nešto engleskog, nemaju pojma di je kroejša, pali samo hrvatistan (HIRVATiSTAN - prvo i se piše bez točkice), a onih 0.0001 % Croatia čita kao kroša.
Nisam sklona vrijeđanju ljudi, no ovaj put mi je prekipilo, jbg.
Dobro, tko je preživio uvod, može odahnuti, dalje malo više pozitive i lijepih sličica!
Jutro nakon povratka u Izmir čekao nas je izlet u Denizli. Zapravo, u mjestašce koje se nalazi nekoliko kilometara od Denizlija, i zbog kojeg je čitavo područje postalo turistički atraktivno. Pamukkale. Blještavo bijele vapnenačke stijene preko kojih se prelijeva voda i tvori terase s bazenčićima.
Wikipedia kaže: "Pamukkale (turski za "Pamučna palača") je kompleks jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, u blizini grada Denizlija. Lokalitet se sastoji od toplih izvora i vapnenca travertina koji ima neobičan oblik plitkih terasastih bazena, nastalih prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala."
Ne morate puštati mašti na volju, to izgleda otprilike ovako:
Kupanje u bazenčićima je zabranjeno, osim na dijelu blizu samog ulaza, gdje je nekada vodila cesta, a kad su Pamukkale ušle pod UNESCO-vu zaštitu, ta je cesta zatvorena i puštena je voda preko, te su se stvorile bijele naslage.
Dio gdje je kupanje (zapravo namakanje i uživanje pod slapom tople vode kao u jacuzziju) dopušteno
Preko većine tih stijena tijekom čitavog dana teče topla voda (inače, tok je reguliran, nije baš sve kako priroda zapovijeda), te se po tom području krećete bosi. Za divno čudo, nije sklisko.
Puno puno ljudi
Pogled prema vrhu
gdje se nalazi
i ovo
Ostaci antičkog grada Hierapolisa, izgrađenog s funkcijom lječilišta. I to prilično dobro očuvani ostaci, a najbolje su očuvane grobnice (jebiga, liječenje nekad ne upali...)
Nekoliko prizora Hierapolisa
detaljčić
jadni ostaci foruma
al je zato kenjara itekako dobro očuvana
teatar
Inače, Hierapolis je bio prebivalište jednog od Isusovih apostola, Filipa. U novije je vrijeme tamo otkrivena i njegova grobnica (zapravo, ove je godine i službeno potvrđeno da je riječ o grobnici jednog od apostola), koju smo zbog žurbe nažalost promotrili samo iz daljine
I ko za vraga, na odlasku smo morali pitati za radno vrijeme. Radi od 0-24. Krasno. A mi imamo povratne karte i vraćamo se u smrdljivi sparni Izmir i Bornovu. Dobro, barem znamo za drugi put...
Ovaj put sam bila brza, nisam li?
Mašem iz vrućeg Zabrega!
Post je objavljen 22.08.2011. u 21:34 sati.