Rekao sam da želim biti isti kao prije...
Nije zapravo puno nedostajalo da se vratim u potpunosti na staro..
Ali na što su se sveli dani danas...
Plakanje, pisanje, opijanje... i novi pokušaj samoubojstva.... ah...
Isti stari ja...
Umivam svoje lice u suzama. Samoća me razara i govori mi da odustanem jer me neće napustiti...
Sve najlošije što mi se moglo dogoditi... već se odavno dogodilo...
Bar sam u to vjerovao... Brišem s usana krv... nakon još jednog jutarnjeg bljuvanja...
Isti kao prije.. samo prilično uništeniji...
Ona mi je odštopala emocije. čudno, nakon 4 veze emocije ti vrati netko s kim si proveo samo jednu noć. To sam uvijek bio ja zar ne? :)
Nitko na ovome svijetu ne bi razumio kada bih rekao što osjećam...
I nitko na ovome svijetu ne bi vjerovao da svijet vidim ovim očima...
Vratio sam i više sebe nego sam mislio...
Vratio sam hrabrost da opet dignem ruku na sebe do one granice kada želiš oduzeti si ovaj šugavi život koji živiš..
I tako... vratio se stari ja...
Slušam pjesmu koju mi ona poslala...
inače sve više slušam goth opet..
i sve više pišem opet..
sve sam više emotivan, opet...
Stari ja... evo ga...
Bio sam suicidalno gotičarsko smeće kada sam pisao prvi post na svome prvom blogu.
I sve dok nisam izgubio sebe onda i promijenio život drastično u smjeru koji mi ne odgovara, bio sam takav.
Ali ja nikada nisam pobjegao od činjenice da sam u duši isti.
Potisnute emocije, potisnuta tuga, potisnut život u meni. osjećao sam samo ono hladno, mračno, lijepo i mrtvo... tužno i mrtvo.. bolno...
Da joj zahvalim što me vratila u život ?
jer ovo je ono što sam htio iako nije trebalo ovako izgledati.
Trenutno sam ubijen od svega... ali mogu reći da sam se vratio doista...
uz vas sam opet, opet onaj isti ja.
pisati ću priče, pjesme, postove o ljubavi i romantici, o svojim snovima.
Nadam se....
da će samoća na kraju ipak biti poražena.. jer ovo ne podnosim
Post je objavljen 21.08.2011. u 11:06 sati.