Marketing
Blagdan Kraljice svete krunice - Gospa Ružarica, 440. godina od uspostavljanja blagadana
7. listopada
Danas dominikanski Red s cijelom Crkvom slavi divna djela Božja, iskazana ljudskom rodu, pobožnim promatranjem otajstva života, muke i uskrsnuća našega Spasitelja Isusa Krista u društvu s Marijom, njegovom majkom, koja je "uzor razmatranja Kristovih riječi i poučljivosti u vlastitom poslanju" (KKN, br. 67, § II).
Tih se dobročinstava, skladno povezanih ujedno, sjećamo posebnom vrstom molitve koja se obično zove "ružarij" (krunica). Ta je pobožnost nastala i rasla u okviru života i rada dominikanskog Reda.
Pompejska Gospa
BI. Humbert iz Romansa (1277.) u knjižici "O načinu moljenja" (Djela, II., 543), sastavljenoj za novake Reda, piše: "Najprije novak nakon Službe čitanja blažene Djevice sa žarom promišlja i razmatra o Božjim dobročinstvima, tj. o Utjelovljenju, Rođenju, Muci i slično; poslije neka rekne Oče naš i Zdravo Marijo... Nakon povečerja nek se sjeti Božjih dobročinstava kako je napisano na početku ovog "Načina moljenja'...; a moći će nadodati i Zdravo, Kraljice s drugim antifonama i posebnim molitvama na čast blažene Djevice."
Među braćom koja su imala velikog udjela u određivanju ustroja krunice i u njezinu širenju treba prije svega spomenuti bi. Alana iz La Rochea (1428.-1478.) te bratovštine što su ih naša braća svagdje širila, počevši od one koju je Alan osnovao u Douaiu (1470.) i one vrlo poznate koju je dominikanac Jakov Sprenger os¬novao u Kolnu uz odobrenje Svete Stolice (1476.).
Bulom Consueverunt Romani Pontifices (17. rujna 1569.) papa sv. Pio V, dominikanac, odredio je konačni oblik krunice, a novom bulom Salvatoris Domini (5. ožujka 1572.) ustanovio je liturgijski blagdan Gospe od Pobjede, koji se poslije nazvao "od Ružarija" (od Krunice), s tim da se slavi 7. listopada. Taj je blagdan potvrđen i u najnovijoj liturgijskoj obnovi.
Stoga nam je dužnost da u zajednicama promičemo ovaj oblik moljenja i da ga s apostolskom revnošću njegujemo među vjernicima, dakako obogaćujući staro novim.
Krunica "nas vodi k promatranju otajstva spasenja, u kojem je Djevica Marija usko združena s djelom svoga Sina" (KKN, 67, § II) te se pokazuje kao vrlo djelotvorno sredstvo kako promicati vjeru i kršćanski život u narodu. Naime, "ova je molitvena krunica kao neki sažetak Evanđelja i zato oblik crkvene pobožnosti" (Pavao VI., Apostolska pobudnica Recurrens mensis october, 7. listopada 1969.).
Iz Apostolske pobudnice Marialis cultus pape Pavla VI.
Krunica - evanđeoska molitva
Krunica, ili ružarij bi. Djevice Marije, nazvana je "sažetkom svega Evanđelja". Ona iz Evanđelja vadi iskaze otajstava i najglavnije formule; nadahnjuje se na Evanđelju te sugerira, počevši od radosnog pozdrava anđelova i vjerničkog prihvata Djevičina, držanje kojim je vjernik mora moliti. Skladnim nizanjem Zdravo-marija krunica predlaže temeljno otajstvo Evanđelja - Utjelovljenje Riječi - zahvaćeno u odlučnom trenutku Navještenja Marijina.
Krunica je, dakle, evanđeoska molitva, kao stoje danas, možda više nego u prošlosti, vole definirati pastiri i proučavatelji.
Istodobno se bolje shvatilo kako uređeno i progresivno odvijanje Krunice odražava sam onaj način kojim je Božja Riječ, ulazeći po milosrdnom planu u ljudsku povijest, ostvarila Otkupljenje.
Krunica, naime, promatra susljedno i po redu poglavite spasotvorne događaje Otkupljenja, koji su se u Kristu ispunili: od djevičanskog začeća i otajstava djetinjstva sve do vrhunskih časova Pashe - blažene Muke i slavnog Uskrsnuća - te do njezinih učinaka na Crkvu koja nastaje na dan Pedesetnice (Duhova), i na Djevicu, u dan kada je, dovršivši ovo zemaljsko progonstvo, bila dušom i tijelom uznesena u vječnu domovinu.
Upozoreno je također da podjela otajstava krunice na tri dijela ne samo tijesno odgovara kronološkom redu činjenica nego još posebno odrazuje shemu prvotnog navješćivanja vjere, te da otajstvo Krista stavlja pred oči točno onako kako gaje zahvaćao sv. Pavao u slavnom onom himnu Poslanice Filipljanima: poništenje, smrt, uzvišenje.
Kao evanđeoska molitva, usredotočena na otajstvo otkupiteljskog Utjelovljenja, krunica ima, prema tome, izrazito kristološko usmjerenje. Njezin naime najznačajniji dio - litanijsko ponavljanje Zdravomarija postaje također neprekidno hvaljenje Krista, jer se anđelov navještaj i pozdrav Krstiteljeve majke konačno odnosi na nj: Blagoslovljen plod utrobe tvoje. Reći ćemo još više: ponavljanje Zdravomarije tvori osnovu na kojoj se razvija promatranje otajstava.
Isus svake Zdravomarije jest onaj isti kojega nam otajstva jedno za drugim stavljaju pred oči, sad kao sina Djevičina, rođena u betlehemskoj spilji, od Majke prikazana u Hramu, dječaka puna revnosti za ono što je Oca njegova, Otkupitelja u smrtnoj borbi i Getsemanskom vrtu, izbičevana i trajem okrunjena, opterećena križem i umirućeg na Kalvariji; uskrsnula od mrtvih i uzašlak Ocu da ostvari izlijevanje darova Duha Svetoga.
Poznato je daje upravo s ciljem da se potpomaže promatranje i da nakana odgovara riječima - nekoć bio običaj, a taj običaj postoji još i danas u mnogim krajevima, da se u svakoj Zdravomariji iza imena Isusova nadoda spomen odgovarajućeg otajstva.
Jednako se uviđa hitna potreba da se upozori, osim na vrijednost elementa hvale i prošnje, na važnost još jednog bitnog elementa krunice: na kontemplaciju.
Krunica je bez promatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju upada u pogibao da postane mehaničko opetovanje formula, bez duha i smisla, pa da se tako suprotstavi onoj Isusovoj opomeni: Kad molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Moljenje krunice po samoj svojoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljno vremena kako bi molitelj mogao bolje razmatrati o otajstvima života Gospodinova, gledanima kroz srce one koja je bila Spasitelju najbliža, pa da bi se na taj način mogla odatle crpsti neslućena bogatstva.
Post je objavljen 07.10.2011. u 00:36 sati.