Autor : Toluen
Svjesni ste činjenice da mi ovdje ne možemo promijeniti svjetske trendove koji nastavljaju svoj put u sve dublju polarizaciju u kojoj se nastavlja ista igra moći koja traje već tisuće godina iako znamo kako ta priča završava - kao i svuda gdje se sa vragom tikve sade.
Od 2008. (naglo otriježnjen krizom koja je potpuno uništila moj dotadašnji život) se držim one Kulićeve ideje koja kaže "Ne može se živjeti od tuđe moći " Kredit je primjer te posuđene moći pa ih stoga više nemam i pazim na koji način raspolažem onim što nakon micanja od te pošasti ostalo na raspolaganju pa iako je to vrlo ograničeno nisam nezadovoljan. Bilo je odvratno teško riješiti se toga, ali uspjelo je. A to tek čeka čitav svijet uključujući i RH.
Sasvim je moguće da će se ova "nova" situacija pokušati gurnuti u smjeru većeg svjetskog sukoba jer se scena za to polako postavlja. Međutim razlika između stanja prije WW2 i sada je što postoji značajno veća koncentracija ljudi svjesnih ove manipulacije te je stoga i teže postići ono što se moglo prije. Ali nažalost još uvijek preslaba da to i spriječi.
Već smo prije zaključili kako je jedan od modela izlaza iz ovakvog stanja prije svega osjveštavanje što se i zašto događa, a zatim slijedi postupno preuzimanje odgovornosti za vlastiti život u smislu da svatko dobije svoje prirodno pravo na resurse koji mu trebaju za život. A Dolce & Gabana ili iPhone nisu dio te priče.
Pojednostavljeno rečeno. Model u kojem sada još živimo će se vjerojatno vrlo brzo urušiti, a šansu za preživljavanje ili blaže rečeno lakše preživljavanje krize uvijek imaju oni koji koji imaju više stvarno vlastitih resursa koji ih mogu održavati u uvjetima kada civilizacija ne funkcionira onako kako smo navikli. Ovi resursi mogu biti materijalni, ali i znanja ili sopsobnosti koja se mogu zamijeniti za ove resurse.
Drugim riječima mudro se zapitati - od čega živjeti ako novac više ne vrijedi ništa? Što imate za ponuditi u zamjenu za preživljavanje? Pa ako se na to dote i prirodne nevolje - sjetite se Japana i svih ostalih koje je priroda "iznenadila" - priča nije nimalo ugodna. No zapravo nikada nije niti bila. Stoga ako se toga bojite zapravo spriječavate same sebe da budete efikasni onda kada to stvarno treba biti. Stvarnost vas ne pita da li se bojite nego imate li odgovore na probleme koje postavlja pred vas da ih riješite u vremenskom okviru u kojem je to moguće.
Ovo nije zastrašivanje nego blagovremeni poziv na zdrav razum jer s obzirom na to kako se razvija sadašnji ekonomski, ali i prirodni sustav moglo bi se (ali i ne mora) dogoditi da se vrlo brzo nađemo u situaciji kada sve ono što imamo ili znamo odjednom više ne vrijedi u realnom smislu.
Stoga problem nije sama kriza - kakava god bila - već nespremnost na nju kada se i ako dogodi. U prirodnom svijetu se kriza događa svake godine u smislu da dolazi zima kada nema dovoljno resursa za preživljavanje - no bića koja dočekaju proljeće su se tome prilagodile i preživljavaju. Znači može se.
Što za nas ljude znači kriza koja nas može ostaviti bez onoga što stvarno trebamo za preživljavanje? To znači da se na to treba svjesno nekako pripremiti. O tome se malo govori, a još manje razmišlja i to je osnovni razlog zašto su krize devastirajuće kada se dogode. I tada je zapravo evolucija najjača - kada mora reagirati na krizu.
Paradoksalno je primjerice da se u okolici Zagreba - u brdima pokrivenim šumom i ponekim vinogradom prodaje imanje od 1200 m2 sa vinogradom, izvorom vode, 2000 m2 šume i kućom od 75 m2 za 17 tisuća eura i nitko se za to niti ne interesira dok se za te iste novce u ZG ne može kupiti ni 10 m2 stana. A kada dođu uvjeti gore spomenute krize onaj stan u ZG možda neće vrijediti ništa.
To je možda i ponajveći paradoks iluzije u kojoj živimo i u kojoj svi mi "zabrinuto" gledamo kako se sada crkva otima za nekakvu imovinu na obali mora, bankari i investitori traže nekakve "sigurne" investicija i valute, a to je sve zapravo totalna glupost koja nas gura u međusobne ratove - za ništa.
A zapravo prvo što trebamo naučiti je - kako se sadi luk, paradajz i sve ostalo što se povezuje sa sposobnošću da možemo preživjeti u uvjetima kada to izgleda teško ili nemoguće.
No ima tu i jedna druga još važnija komponenta. Uzalud vam da se osigurate i to imate i znate, ako to nema i vaš susjed i ako i on nije opremljen istim kompletom spoznaje zašto ne možemo preživjeti ako ćemo nastojati jedne druge gaziti i promatrati na način da "susjedu crkne krava".
Život nije nimalo lak za posložiti konce, ali mi sami dodatno i nepotrebno otežavamo stanje sprječavajuću zapravo evoluciju koju trebamo (duhovnu ili evoluciju stanja svijesti) da napravi onaj presudan korak naprijed koji nas dijeli između ostanka u paklu i eventualnog ulaska u nešto što bi mogla biti istinska renesanasa života na Zemlji.
Post je objavljen 17.08.2011. u 21:58 sati.