Možda sam trebala dopustiti tvojoj strani da se približi.Možda sam se trebala i pomaknuti te napraviti mjesta za još jedno, u zadnje vrijeme dvoje mi je nekako previše.Sama sam sebi dovoljna. I dobro nismo to napravili, nisam ustupila mjesto do mene koje očajno čuvam, nekome koga sam voljela.
Nekome koga još volim.
I zašto da cijelog života nosim na leđima tu krivicu?Svi griješimo.Pravimo proklete greške.Možda ja više od drugih, no nije važno.Bar, to oduvijek čitam po raznim knjigama te napajam dušu i tvoju i svoju tim bezvrijednim sloganima.Guše me.Guše me i riječi i praznina do mene.Trebam te.No, zaklela sam se da više tratiti dane s lošim muškarcima u bezimenim pabovima neću. Nikada.Odvikla sam se te glupe navike. Znam svoje razloge, znam zašto ne griješ stranu kreveta, koja će i večeras da leži sama.Neka tako i ostane.Ništa mi neće faliti.Bar, na tren...
Post je objavljen 15.08.2011. u 13:39 sati.