Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/branitelj

Marketing

Ispitajmo malo svoju poniznost i svoju vjeru!

IZVJESCA HRAST ili kako ponovo krenuti sa Osi

I tako sada nakon razdvajanja u Hrastu imamo u najmanju ruku neslaganje u Osi. I kao obično svatko čita samo svoje tekstove, ima svoju dioptriju sa kojom promatra svijet. Netko ne želi odgovarati na komentare, netko nakon obilnog nadahnuća Duha Svetoga, ipak preporučuje jednu stranu medalje, zaboravljajući pri tom da smo u području ljudskih slabosti i grijeha a ne Božanske istine i ljubavi.

Prvo pitanje: Jeli I.Relković bezgriješan? Svakako da nije, kao i svatko od nas, mogli bismo reći da je žrtva svojih zabluda, ali tada smo žrtve i svi mi ostali koji smo ga slijedili, ili se odričemo principa i motiva koji su nas doveli u ovu priču. Da bili smo sanjari, zanesenjaci sa vjerom da će sama činjenica o univerzalnosti vrijednosti koje su nas odredile i koje smo bili spremni ponuditi i podijeliti sa ostalima, biti dovoljna da nam otvori sva vrata.

Očito to nije bilo tako, udarili smo u zid, u prvu prepreku, i što sada: da plačemo, da stojimo pred zidom, da se vratimo natrag, jesu li razlozi koji su na s okupili prestali, je li zlo iskorijenjeno. Ili da se podsjetimo koliko je pustinje pred nama i koliko godina treba da je prijeđemo.

Da ja ipak ne pametujem previše uopćeno i da vam ponudim svoj subjektivan pogled na protekla događanja. Da, Hrast se nažalost prepolovio nakon toliko energije i nade uložene u njega, i što kaže Krešimir Jelovac, gospodar tame ponovo likuje. Mnogo nam više treba političke mudrost i manje naivnosti sa kojom smo krenuli mijenjati svijet, odnosno mnogo više „kvaliteta“ trenutne politike, koju smo željeli promijeniti.

Ali što sada, jesmo li to zaista mi autentična Os, možemo li principima protiv koji se borimo rušiti te iste principe. I zbog toga L.Ilčić komotno može glumiti pomiritelja nakon osvojenog položaja, ne nuditi ništa i govoriti ja sam nazivao I.Relkovića. Prije tog razgovora u Splitu i prije poziva I.Relkoviću, koji je bio njegov čin dobre volje, nakon nasilja, jedan put, drugi put, nakon krađe. I sada se kao I.Relković neće da javi, pitanje je jeli ga uopće pozivao, ali ako jest, da: žao mi je što se Ivica nije odazvao da vidimo čime bi to urodilo.

Točno, sa ovim riječima sam se odredio, i nisam baš pomiritelj pod svaku cijenu, iako mi nijedna žrtva nije teška pa tako žrtva povrijeđena ponosa i poniznosti, ako se zna kome se je i zašto plaća.
Vratimo se Ivici, našem predsjedniku u ostavci. Jeli mogao biti više vođa, više čvrste ruke, više isticanja vlastite osobnosti i važnosti, a manje nesebićnog altriuzma i iscrpljivanja na najprizemnijim poslovima održavanja stranačkog aparata, svakako, ali to onda nebi bio onaj Ivica, čovjek vizije, kojega smo prepoznali i za kojim smo krenuli. Očito je on morao biti sve što mi ostali nismo, kada u nama ostalima nije našao dostojnu podršku. Koliko smo ogranaka osnovali, koliko novih članova upisali, kakava je naša članarina, koliko redovita…

Malo o Hrastu i Plamenu
Sada nakon malo odmaka, trezvenije razmišljajući, nekako se Plamen prebrzo pojavio odmah nakon raskola u Hrastu, znači Plamen se je razvijao nezavisno od Hrasta. Očito kreatori Plamena nisu prepoznali Hrast kao svoju opciju, što je žalosno jer je to još jedna domoljubna opcija viška pored nebrojenih koliko ih postoji. Ili su prepoznali ono što se sa Hrastom kasnije dogodilo, sada nam je najmanje uputno lamentirati kako i zašto, ali ostaje činjenica da je znamenita trojka razočarala mnoge dobre ljude i ubila pozitivno ozračje koje se oko Hrasta počelo formirati, a toga očito sami nisu bili svijesni ili im nije značilo ništa, što teško mogu pojmiti. Izgleda ipak gdje nema srca nema ni Croatie.

Meni osobno sada ostaje briga oko Obiteljske stranke (Osi), i žao mi je što joj ne mogu dati više vremenski i financijski. Kao što vidimo i tu su se pojavile iskre razilaženja po pojedinim stvarima. Valjda je to dobar znak, znači da nam je stalo i da živimo dalje i ovo pismo neka bude poziv na još više diskusije, pa ako hoćete još više „neslaganja“ na zdravim temeljima i da to „neslaganje“ bude zalog izgradnji jedne čvrste „moderne stranke katoličkog svjetonazora“ kako se izrazio jedan pozivatelj na facebooku koji traži poslije izbora osnivanje jedne nove stranke.

Dakle novih samozvanih lidera nam ne fali, valjda treba opravdati onu poznatu 2h3s, a ja vas sve skupa ponovo pozivam u Os: vas koji ste još u njoj, koji ste bili pa izašli, i vas nove prijatelje koje sam upoznao, ili smo upoznali zadnjih mjeseci u toku bavljenja Hrastom. Sa njima i dijelim ovaj tekst bez osjećaja da otkrivam neke strašne stranačke tajne. Ovo „otkrivanje“ ima samo još jednu svrhu, da nas sve skupa zbliži u ostvarenju zajedničkog cilja.

Jer u Osi je sve počelo. Os ima iskru, Os je obitelj, a obitelj je cilj destrukcije. Odmaknite se načas od nacije, od domovinskog rata, od protuhrvatskog komplota, a razmislite načas o sebi o svojim obiteljima, što to obitelj jest, na koji način je danas obitelj ugrožena, i pojmovno i sadržajno. Spas i očuvanje obitelji je bila svrha osnivanja Osi, a kada sačuvamo zdravu obitelj, imamo i zdravu naciju, duhovno i materijalno, te slijedom toga i sve posljedice takvog stanja koje pokušajte sebi predočiti.

Da se vratimo još jednom na bit priče, jer u opasnosti smo da od šume ne vidimo stablo, odnosno od puno teksta promakne ono bitno. Nakon svega ovoga ima nas razočaranih, tužnih, onih koji odustaju od svega, od daljnje borbe: A ja vas pitam od čega odustajete, nisu li se sada stekli razlozi da naša borba bude zrelija, trezvenija i promišljenija. Od koga da odustanemo, od samih sebe, od svojih kršćanskih načela u koja se toliko zaklinjemo. Nije li vrijeme da usporimo, prebacimo u nižu brzinu, ako nekome nije poznato, naše vozilo tada jest sporije, ali sa manje napora savladava teže uspone.

Vjerujem da vam je alegorija jasna, bez obzira na iduće izbore, hoće li zlo nestati, hoće li naša domovina krenuti nekim drugim zdravijim putem. Sva je prilika da se ništa od toga neće dogoditi i zato ste pozvani vi dragi moji prijatelji da ponovo sa više ili manje napora, sa više ili manje svoga udjela u bili kom obliku sudjelujete u ozdravljanju hrvatske države i nacije. Dosta nam je da budemo pacijenti, budimo sami svoji liječnici, ovi dosadašnji samozvani specijalisti nisu se iskazali u vođenju ove države, a za to je pomalo i kriva i naša pasivnost.

Iskoristimo medije na kojima smo se i do sada pojavljivali: forumi, komentari HKV-a (valjda nas neće cenzurirati, iako se HH priklonio pučistima), na FB-u postoji grupa 'Obiteljska stranka', nju aktivirajmo i obogatimo (a Baćka zamolimo da uspori malo sa otvaranjem svaki drugi dan nove grupe). I na kraju tu je i Obiteljska stranka, malo je ošamućena, ali tu je, još uvijek spremna za novi početak.

Ako ste do sada imali strpljenja ovo čitati, evo vam još malo teksta iz Starog zavjeta pa razmislite malo o njemu:
Knjiga o sucima 7 (2-9)

2 Tada Jahve reče Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.'
3 Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća.
4 Jahve reče Gideonu: "Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neće ići."
5 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu."
6 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseći vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.
7 Tad Jahve reče Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući."
8 Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini.
9 One noći reče mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke.


p.s.

I da se podsjetimo još nekoga tko nam je bio uzor i ohrabrenje u vremenima ponosa i slave

"Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu, ali mnogi govore tako zato što to koristi njihovom džepu, drugi zato da lakše prikriju razne prljavštine, treći zato što su željni slave.
No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine, nego je ona moralna i etička dužnost".

"Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati i
ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!"
Kardinal Franjo Kuharić



Post je objavljen 12.08.2011. u 21:42 sati.