Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sirenica25

Marketing

Prica o prijateljima



Proslo je cetiri godine otkako sam se zadnji put cula s najboljim prijateljem. Predugo! Postoji razlog zasto sam ga se danas sjetila. Isprva, kada smo se razisli, nije bilo trenutka da nisam mislila na njega. Pomalo, ti trenuci su postajali dani, pa dani tjedni. Sada, nakon toliko vremena mogu reci da prodje i po nekoliko dana da ga se ne sjetim, da niti najmanja sitnica ne sjeti na njega. Ali kad me misli odvedu tim smjerom zaboli kao i prvih dana, a mislim i da to nikada nece proci.

Razisli smo se u cudnim okolnostima, mislim da nikada do kraja nismo razjasnili cijelu stvar, iako smo se vjesto uhvatili za jedan razlog i njega proglasili glavnim. Ni on ni ja nismo to zapravo vjerovali, ali smo prihvatili. I to je bio kraj. Bez dugih rastanaka, bio je to cisti rez.

Nedostaje mi! Vremenom sve manje, ali nedostaje!

On je bio jedina osoba koja me uistinu poznavala. Od svih ljudi koje sam u zivotu imala prilike upoznati, za njega sam vjerovala da je moja srodna dusa. Jos uvijek to mislim.. samo kako se pomiriti s cinjenicom da si je imao kraj sebe, a sada niti ikada vise ne?!

Otada nemam uza se nikoga koga bih mogla nazvati svojim najboljim prijateljem. Zapravo rijetki su oni koje mogu nazvati i "samo" prijateljima. Djelomicno sam i sama kriva za to. Kroz razne periode zivota su me ljudi kojima sam najvise vjerovala izdali i napustili, a to ne samo da je utjecalo na mene tada nego me i za ubuduce "pripremilo". Podici zid oko sebe i biti formalan s ljudima toliko je lakse od ponovnog otvaranja i neizvjesnosti od nove izdaje. Prijatelj kojem sam rekla upravo ovo nazvao me sebicnom. Ne zamjeram mu, znam da izvana izgleda da se ni najmanje ne trudim i da dizem oklop na svaki trzaj. Ali ono iznutra sasvim je druga prica, a to nitko ne zna.

Pitala sam se zapravo.... sada sa 26 godina.. kako naci novog najboljeg prijatelja? Kako nadoknaditi sve ono sto smo on o meni i ja o njemu propustili do sada?!

Ali shvatila sam danas nesto. Imam srece i zasta sam blagoslovljena! Nekolicinom ljudi koje mogu nazvati svojim cuvarima. Nikomu se od njih ne mogu bezuvjetno javiti u pola dana ili pola noci, neke od njih mjesecima ne vidim, nitko od njih nije moj najbolji prijatelj. I nikome se od njih nisam do kraja otvorila. A moram ih nazvati cuvarima jer to su ljudi kraj kojih su se moji zidovi srusili kao kule od karata iako ih ne poznajem oduvijek.
M - s kojim je razgovor tako lak, uz koga se istinski nasmijem, on koji me natjerao da iznova shvatim koliko vrijedim i koji me i dan danas zove "moja lipa" iako su nam zivoti gotovo potpuno razdvojeni.
K - koji misli da mi je naporan jer mu cesto zakolutam ocima, onaj uz koga se uz usne i srce smije.
M - moja nebioloska sestra, dokaz da nista nije nemoguce ako se stvarno potrudis.
J - s kojim se rijetko cujem i to najcesce sms-om ali koji me uvijek iznova odusevljava svojim pozdravima iz parkova a da to ni ne zna, on koji se javi kad mislim da se vise ni ne sjeca tko sam, pozitivac i borac.
R - najvazniji od svih nabrojanih, moj smajlic, djecje srce i najbolji najbolji prijatelj koji to nikad nije bio.


Post je objavljen 10.08.2011. u 23:55 sati.