svako malo me uhvati, ovo bihmogao da pisem..
pa ova tema, pa ona tema.. al nikako da dodjem sebi..
i napisem nesto...
a danas pada kisa, opet..
mislim opet.. a ono jedva cekam da pisem o svemu tome.
i trazim za cut ednu pjesmu koja mi onako tesko dodje pod slusalicu..
ali nemogu bez nje, cudno..
uvjek je se sjetim u ovako neko cudno vrjeme..
kad je vani oko 30, kad je suncano a sprema se kisa,
kad osjetim da ce kisa..
naravno pjesmu sam nasao na youtubeu, ali i ovdjena svom blogu..
nekad davno..
al neka..
evo onda pjesma za jednog klinca iz sedmog razreda,
kako sumanuto poslije mjeseca izbivanja trazi onu vinil plocu,
kupljenu na nekoj rasprodaji,
na kojoj je samo nekoliko pjesama dovoljno slusljivo da se slusa preko iskrinog gramofona
kako stavlja nekoliko novcica na glavu gramofona, da cuje pjesme koje su ok
koji je pogledom nasao neki komadic cokolade za kuhanje,
omiljeni, tek nedavno otkriveni sok od sirupa kivija, iskricavo zelene boje..
kojem se onda uz ovu pjesmu neprestano vrti jedna te ista misao po glavi...
mozda nekad i taj djecak odraste.
Al nadam se da u nekim stvarima nece odrasti,
da ce jedino prerasti neke svoje glupe strahove i propitkivanja.
Elvise zbog ove pjesme definitivno imas pivu
ja cu te castiti u ime tog sedmasa,
Post je objavljen 08.08.2011. u 22:20 sati.