Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva. ...
Dis

Cesto bih se nocu probudio i ne bih se mogao sjetiti sna, kao da je davni san, a ne san iz ove prosle noci.

Sjecam se nekih snova koje sam sanjao kao dijete i kasnijih, ali nekih o kojem sam tako puno razmisljao pred zoru no ponovo sam zaspao, ne sjecam se. Sjetim se nekad cak sto sam o snu mislio, a ne sjecam se njega.

Katalogiziram sne, dajem im inventarske brojeve, signature i bar codove, a promicu mi i gubim ih.

Ponekad sanjam pjesme. Nekad cijele sanjam, nekad stih oko koga cu je izgraditi, ali i to zaboravljam. Odjednom mi se vrati, nekad njezno, nekad osine, nekad izbicuje, nekad se vrati izravno iz noci, nekad se veze za dan i ja je zapisem s osjecajem krivnje, kao da nesto kradem, jer ja sam pjesmu samo sanjao...

U nekim davnim vremenima, davno proslim, koja sam prozivio kao da ih sanjam, znao sam odjednom reci pjesmu, svoju, kao da je pala odnekud. Poslije bi me pitao netko za nju, a ja se ne bih sjecao... Onda sam ih poceo zapisivati na poledinu etikete piva. Cim bih dobio novo, hladno, oroseno pivo, skinuo bih je dok je vlazna i ostavio za trenutke kada pjesma dode. Pisao sam uvijek kratke pjesme, a ako bi trebalo vise, potrosio bih nekoliko etiketa. Nakupilo se tih snovidenja puno, poceo sam ih bio vec i gubiti, kao i mnoge druge stvari, zivjeci tako snoliko. Jedna prijateljica ih je pokupila, pretipkala, ja sam ih iskopirao i poslao na knjizevni natjecaj. Dobio sam drugu nagradu (za mlade - bilo je davno) na tom natjecaju koji je i sada cijenjen.

Poslije tog vremena koje prodoh "k'o da spavam, k'o da sanjam", kao da zivim tudi zivot, doslo je vrijeme mora. Teskih mora, po danu i noci i koje ostavise jos godinama traga na sanjanjima i budenjima. I pjesmama. Sve su izgubljene, osim dva casopisa u kojim ih je nesto bilo i koje sam sacuvao i pretipkao jednom i na ove stranice. Prestao sam bio sanjati pjesme, mozda i snove. Dosle su "...zore propustenih pjesama..."
(Voljela sam umjetnika)


Iz cjelodnevnih mora sam uplovio u sesnaestgodisnji san. Poceo sam sanjati o morama i snovima. Ponekad bih sanjao pjesmu. Ponekad bih je zapisao.

Snovi i more, kao i plima i oseka. Taj san zavrsi morom.

Poceh snove zaboravljati, samo sam stare vrtio stalno, usporeno, ubrzano, svakako, svakodnevno. Samo pjesama sam se sjecao. I zapisivao. Poslije i na ove stranice.

Onda sam dobio upute kako pamtiti sne. Nove sne. I poceo sam sanjati. I pamtiti. I poceo sam sanjati upute. I poceo sam sanjati kako dobijam upute. I poceo sam je sanjati. Poceo sam obje sanjati. Buditi se s recenicom, a ne znam koja ju je rekla...

I zelim samo sanjati...



Post je objavljen 05.08.2011. u 11:36 sati.