Peteročlana obitelj uživala je na plaži. Djeca su se kupala u oceanu i gradila dvorce od pjeska.
Odjednom se u daljini pojavi mala stara gospođa. Njezina sijeda kosa lepršala je na vjetru, a njezina odjeća bila je zamazana i poderana. Nešto je za se mumljala dok je na plaži pobirala stvari i stavljala ih u svoju vreću. Roditelji su djecu pozvali k sebi i rekli im neka se drže podalje od stare gospođe. Izgledala im je vrlo sumljivo... čudno... opasno... Kad je prolazila pokraj, njih povremeno se saginjući i pobirući stvari, nasmiješila se obitelji. No, obitelj nije otpozdravljala.
Mnogo tjedana kasnije saznali su da si je mala stara gospođa zadala činiti mala dobra djela – tako što će na plaži pobirati krhotine stakla da djeca ne porežu noge...
Prečesto smo svi mi puni predrasuda.
Samo zato što netko izgledom odstupa od nekog 'standarda' - spremni smo ga odbaciti...
Pokušajmo biti otvorenijeg srca i uma, dopuštajući si da ljude doživljavamo na temelju njihovih unutarnjih vrijednosti i karaktera...
Možda se sve ovo čini naivno, ali ne i neostvarivo...
Post je objavljen 04.08.2011. u 19:19 sati.