Marketing
Priče iz turopoljske pilane (9)
"RADNE AKCIJE"
Došao je dan kada su prvi omladinci iz pilane Turopolje krenuli na gradnju auto puta Zagreb
- Ljubljana. Bili su to Slavko Olovac, Vilim Sinković, Ruža Otopal, sada Vlahović i Milan Obrovac.
U dogovoreno vrijeme pojavili su se na zbornom mjestu u Velikoj Gorici, a Vratili su se opet kao
udarnici, jer su normu premašivali 20 do 100 posto. Drvodjelski radnici, navikli na (pre)težak
posao, prednjačili su i na radnim akcijama. Povratak je bio- neočekivano slavlje. Drugovi su ih
dočekivali, pozdravljali, ljubili. Udarništvo, zanos, prebacivanje norme, postali su redovna pojava
u kolektivu, a velik je bio i onaj dan kad su udarnici dobrovoljnim radom "zaradili" razglasnu stanicu.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"NAJJEFTINIJA ZABAVA"
Točan datum više se ne zna, ali se iz sječanja može zaključiti da je (nagradna) razglasna stanica
počela raditi 1952. godine i radila je nekoliko godina. U krugu pilane bilo je postavljeno šest
razglasnih mjesta, kod mesnice jedno, a pet u turopoljskom naselju. Teško je danas zamisliti što je
u ono vrijeme značio takav razglas, a značio je najjeftiniju zabavu i razonodu, a uz to i podgrijavao je
ponos, jer je bio nagrada za uspjehe postignute dobrovoljnim radom. Stanica je prenosila glazbu s
gramofonskih ploča, hitove onog vremena, najavljivala zabave koje će se održati, preuzimala s radija
vijesti i neke druge emisije. Emitiralo se od 6 do 8 sati ujutro, od 10 do 12 sati i od 14 sati do večeri.
Moglo se ostvariti glazbenu želju - za samo 30 dinara, a od prihoda su se kupovale nove ploče. Koliko
je pažnju uprava obraćala ovoj novosti najbolje se vidi po tome što je godinu dana radnik pilane bio
zadužen isključivo za rad s razglasnim uređajima i za to je primao plaču.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"REORGANIZACIJE U HODU"
Za sve to vrijeme, zajedno s čitavim društvom i pilana Turopolje, kako se zvala poslije nacionalizacije,
prolazila je kroz sve administrativne i organizacijske promjene. Od 1950. do 1955. pilana je već u
sastavu DIP-a Sisak, a zatim se opet izdvaja pod imenom DIP Turopolje i privremeno povezuje s
galanterijskom organizacijom "Vukomerić" iz Velike Gorice. Nakratko DIP je u sastavu "Union drva"
zajedno sa srodnim organizacijama iz Slavonskog Broda, Karlovca, Brestovca, Novoselca i Pakraca.
Stevo Miletić, novi rukovodilac poduzeća do 1960. godine, zajedno s prvim organima upravljanja,
prilagođava poslovanje novim uvjetima. Mijenja se i pristup prema šumarstvu i industriji prerade drva.
Po odluci Ministarstva drvne industrije, eksploatacija šuma 1958. godine prelazi u ruke drvne industrije,
pa i DIP Turopolje počinje upravljati u šumama Samobor, Zagreb, Remetinec, Velika Gorica, na
današnjem području Šumarskog gospodarstva Zagreb, u Dugom Selu, Zelini, a djelomično i u
šumarijama Lekenik, Pokupsko, Sisak i Jaska. Ovim zatvaranjem šumarsko-drvno-industrijskih cjelina
u prvi su čas, u biološko-tehničkom pogledu, postignuti pozitivni rezultati. U šumi se stabla kroje na
najstručniji način, vodeći računa o konačnom korištenju. Već 1969. godine novim su zakonom
formirana šumska gospodarstva i šumarije i počelo se gospodariti onako kako se to i danas radi.
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige...)
Post je objavljen 30.07.2011. u 12:06 sati.