U nedjelju, 22. svibnja šetali smo Terazijama i svi plakati su nas pozivali da dođemo na Kalemegdan vidjeti Amy. Mali prozočić u prenatrpanom kalendaru obaveza, lijena šetnja po centru Beograda. Obilazili smo knjižare tražeći srpski prijevod Franzena da ga poklonimo mojoj strini. Bez uspjeha. Svugdje isti odgovor: Corrections je rasprodano, Freedom još nemamo. (Da, da. Na Terazijama sve knjižare rade nedjeljom.)
Kako pregorko točno. Kao neko ukleto proročanstvo. Amy je Corrections proigrala, a Freedom nije dočekala. To jest, je. Na svoj način prevedeno.
Smijali smo se tog sunčanog jutra na Terazijama i već smo skovali plan kako ćemo za dva tjedna opet biti na istom mjestu. S ulaznicama u džepu. Iskusno smo zaključili kako je i organizator iskusan. Jer nastupit će Amy i Moby - u istoj večeri. Nikad ne znaš u kakvoj formi će Amy doći pa, eto, Moby kao osiguranje. Da slučajno ne propadne večer.
Zapravo smo znali da doći nećemo. Onaj prozorčić u kalendaru je bio jadan i majušan, više je ličio na puškarnicu na Kalemegdanu nego na prozor. Ali je bilo slatko promišljati kako putujemo na koncert, kako jurimo autoputom, a Amy nas navodi. Ne Nataša i druge virtualne i satelitske varke. Nego Amy iz CD plejera. Na najjače. Cheated ourselves.
Zastrašujuće točno. Kao ukleto. Kalendar je bio nemilosrdan, a Amy u Beogradu … na svom posljednjem koncertu - isto. Prema sebi i svima. Bolje da ga nikad nije ni bilo.
Teorija o 27 godina sad dobiva novu evidenciju. Cobain, Janis, Hendrix, Morrison, pa sad i Amy. Ali to je otprilike bez veze.
Ima ljudi koji žive u prezentu. Znate puno takvih. Prošlost ne postoji. Ili je loša ili je nevažna.
Vjerojatno je ne loša, nego grozna. Nema fotografija, nema sjećanja, godišnjica ni uspomena. Nema jubileja. Čak i dobri dani se brišu, koja korist od toga. Prošli su. Postoji neki viši razlog zbog kojeg se prošlost ne broji. Ta funkcija je ugašena.
Nema ni budućnosti. Ona je nejasna i apstraktna. Pa nema ni ciljeva, nema planova, projekcija, memoara, nema unplugged varijanti. Niti hipotekarnih kredita i mirovinskih fondova.
Samo prezent. Bez poštede za sebe i sve svoje. Dok traje.
Prezent se danas za Amy zaustavio. Pa dobro, Amy. Ali znaj: Since I've Come Home, Well My Body's Been A Mess, And I Miss Your ginger Hair.
Post je objavljen 23.07.2011. u 22:25 sati.