Dragi svi,
s obzirom da je bilo dosta upita tipa „Sto ako veceras bude padala kisa?“ odgovor postavljam ovdje kako bi ga imali mogucnost procitati i oni koji nisu na EA fb grupi/page-u :
Kisu dozivljavamo kao prirodnu pojavu koja je za nas zivot na zemlji jednako vazna kao i svjetlo i toplina sunca. Kad planiramo festival zamisljamo ga pod vedrim, zvjezdanim nebom, a dopustamo mogucnost da postoji visa i mudrija sila koja odlucuje sto je bolje za opce dobro, bez obzira razumjeli mi to ili ne, bez obzira hoce li to odgovarati nasem zamisljaju ugodnosti u odredjenom trenutku. Kad bi racunali na to da je kisa negativan pojam koji zaustavlja planove, u Velikoj Britaniji, npr., festivala na otvorenome uopce ne bi bilo, a ima ih i to takvih da se radosne dozivljaje s njih pamti godinama iako publika zna stajati u visednevnom blatu, mnogi u cizmama i kabanicama, a neki i bez takve dodatne opreme.
Tijekom 14 godina postojanja festivala Ethnoambient Salona niti jednom nismo otkazali koncert – gosti nam dolaze iz raznih strana svijeta i tu nema mogucnosti cekanja „dan, dva da se okolnosti promijene“ vec napravimo sve sto je u nasoj moci da se prilagodimo svim okolnostima u onoj mjeri koliko je to moguce i najvaznije od svega – zamisljamo vedro nebo i sve na pozornici i oko nje u najboljem redu, a elektronsku opremu osiguramo nadstresnicom. Vjerujemo u snagu zajednistva i sto vise ljudi usmjeri svoje misli u ono dobro sto zeli (a ne u ono sto ne zeli), jedan oblik slobode izbora izlazi na vidjelo i dogadja se i ono cemu cesto prikacimo naziv „cudo“. Imali smo i situacije u kojem je nebo bljeskalo oko nas, javljali su nam o prolomima oblaka u okolici, a na Gradini nije bilo kapi kiše. Jedne godine pala je kisa s jacim vjetrom pa smo malo pricekali i to je sve. Da je i elektronika zakazala, vjerojatno bismo nastavili bez nje. Onaj tko bi htio, prilagodio bi se i prepustio najboljem mogucem dozivljaju podjednako i kao da je okruzen pojacalima i svjetlima – vlastitu stvarnost sami stvaramo; svatko od nas uvijek ima mogucnost izabrati na sto ce se u odredjenom trenutku i situaciji usredotociti, sto ce biti u fokusu, kakav ce znacaj dati onome sto mu u tom trenutku (ne) odgovara i sto ce uciniti sa tim osobnim dozivljajima stvarnosti.
U svakom slucaju, mi i dalje zamisljamo sve jest i da ce biti u redu i spremni smo prilagoditi se tako da cinimo najbolje sto u tom trenutku mozemo i znamo.
Hoce li to „najbolje sto mi mozemo“ biti najbolje za nekoga drugoga ne ovisi o nama jer, ponavljam, svatko ima slobodu izbora na sto ce se fokusirati i kako ce si protumaciti dogadjaje i okolnosti.
Dok ovo pisem, oblacno je, grmi i zemlja je napojena. Za nekoliko sati treba poceti tonska proba. Zivot je misterij. Nikad ne znamo sto cemo novo nauciti u okolnostima koje nam dolaze na dar...
Post je objavljen 23.07.2011. u 12:00 sati.