Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pjesnicka-dusa

Marketing

Kako je naša zvjezdica došla na svijet

Moja priča s poroda

Dakle ovako smo krenuli, 04.07. sam bila naručena na PT1 I rečeno mi je da će carski biti u petak 08.07. taj dan klasika, pišanje u čašu, vađenje krvi, 24h profil šečera… na uzv bebačica bila 3055grama procjenjena, I 38 tjedana je ispadalo u četvrtak 07.07.
Dobila sam istu sobu ko I zadnji put, jedna cimerica je ostala ista ko I od zadnji put, inače su I ostale cimerice bile super. 05.07. pregled… na pregledu cerviks smekšan I glavica bebice se skroz dolje spustila.. .dr je razmišljala I veli ona da bi mogli u četvrtak carski da to ne krene ranije. I eto tako nam se skratilo čekanje za jedan dan, planirani carski 07.07.
Sve je bilo super do tog jutra, bila sam totalno cool, nalazi svi super. Jutro 07.07. ranom zorom pola 6 klistiranje (ništa prestrašno što se mene tiče…). MM je došo u 8h da čeka s menom, bila sam druga na redu na carski, znači računala sam oko pola 10,10.
I dalje sam bila cool, jedva čekala da vidim bebicu, odabrala sam spinalnu anesteziju, ko I zadnji put da znam što se događa I da vidim našu bebicu što prije.
Negdi oko pola 10,10 mi došla sestra stavit kateter, opet ništa strašno, puuunoo bolje nego prvi put, skoro pa nisam osjetila (koristan je bio savjet da ne ić pišat prije katetera, ovak fino odma nešto krene pa ne peće dugo).
Ranom zorom sam još bila spakirala torbu. Došla sestra po nas, mm nas je dopratio do gore I nosio torbu. Tamo mu je sestra pokazala di da čeka da vidi bebačicu kad će ju nosit iz sale J.
Kad sam se skinula I legla na onaj uski stol za rezanje onda me primila nervoza… ulazim u salu, stavljaju mi braunilu I odma infuziju I onda tamo čekam… neznam kolko sam čekala ali trajalo je cjelo vječnost… tad sam pomislila Bože kaj nisam tražila da me uspavaju… I ono kad će više…
Anestezija je bila bolna… nisam se nikako mogla na tom uskom stoliću namjestit u traženi položaj (prvi put su mi je pikali sjedečki, sad sam trebala ležečki u taj neko položaj nakostriješene mačke)… igla je pogodila negdi u kost I nisu mogli istisnut anesteziju… pa je to namještanje igle I namještanje moje kičme u pravi položaj bila prava muka…
Konačno uspjelo je I počelo je djelovat… konačno je počelo… malo me bila trema u početku ali uspjela sam se skulirat… pokazali su mi stolić di će bit bebica kad ju izvade, da tamo gledam..
Ovaj put nisam ništa vidla jer je druga vrsta reflektora a I stavili su zastor… ovaj put neću o detaljima operacije (nekako mi je bilo teže nego prvi put, vjerojatno od uzbuđenja)…
Tokom operacije još su mi jednu braunilu morali uvest… I dren sam dobila (užas)… uglavnom rekli su da će sad bebica uskoro, čim su ju izvadili zaplakala je, vidla sam nogice kako lamaću ko lude na tom stoliću za pregled I onda je još glasnije zaplakala, zlato mamino, I ja skupa s njom, najsretniji trenutak mog života. Ko bi reko, dok tako gledam u polusvjesnom stanju, glava mi visi jer su tako stol spustili, utroba mi vjerojatno otvorena, uštekana na aparate za tlak, puls, infuzije itd. A osjećam se kao u raju.
Omotali su naš mali darić s neba I dali mi da joj dam pusu prije nego ode na pranje I vaganje. Nakon kojih desetak minuta javili su mi da je beba dobro I da je 2970grama I 48cm, rođena u 10.41h.
MM ju je dvaput vidio na hodniku, kad su ju nosili na vaganje I opet odnosili.
Naša zvjezdica imala je Apgar 10/10 :).
Mene zašili, čitava vječnost… zaklamali su me (doslovno se čuje ko klamerica…) I onda sam ošla u intenzivnu..
Tamo sam provela dan I pol dok se nije oslobodilo mjesto na odjelu. Navečer su mi konačno donjeli pokazat moju zvjezdicu, I uspjela sam je slikat, bila je kao iz snova, naša zvjezdica, naša duga, sreća neopisiva… Stella.
Drugi dan na odjelu postintenzivne mi je bio težak, prali su me hormone, plakala malo od sreće pa me znala tuga ulovit zbog Laure… prvo dizanje nije bilo uspješno, nisam mogla normalno prodisat pa mi je bila užasna mučnina I morala sam natrag leć… to mi je nekako teško palo…
Ali navečer sam se uspješno digla I prošetala oprat zube I umit se :).
Drugi dan su nam donosili bebice svakih cc 3h. Nisam spomenula da mi za tlak poslije poroda nisu davali nikakve lijekove (jer je tlak bio normalan), tu me malo primila panika, bojala sam se da se to ne zakomplicira opet s tlakom pa da neću moć doma..
Dani si mi prolazili u ludim hormonima, jedan dan savršen, drugi dan totalno plačljiv di me sve pogađalo… neznam nekako mi nije do detalja… upoznala sam neke drage ljude, puno dragih ljudi me pratilo I obilazilo u bolnici, oni su moji anđeli :), uz naravno anđela sa nebesa koji je cjelo vrijeme bio s nama I znakovima to dokazala.
Poslije tog odjela premještena sam na drugi, tj drugu sobu di su bebice skoro cjeli dan s nama. 4ti dan imala sam hrpu problema sa dojenjem jer mi je naglo došlo mlijeko I malena nikako nije mogla prihvatit bradavicu… taj dan sam imala najveći hormonsko-živčani krah… sama sebi sam išla na živce osjećajući se nesposobnom… no sve je to srećom prošlo..
Išle smo doma 14.07. naravno na sekin datum… do tog vremena smo se već I uhodaleu klopanje, mazila sam ju puno I još puno suza radosnica prolila…
Sad konačno imamo I jednog anđela na zemlji kojeg čuva anđeo s neba, nema sretnijih roditelja od nas. Tatica je jedva čekao da ju može pomaziti I zajedno smo prolili još par suzica.
Sad smo već super, Stella super napreduje, povratila je porođajnu težinu, makar je u bolnici dosta izgubila ali sad sam već prava cura. Puno papam, kakam I spavam J, puno se I smješkam I rastapam sve sa svojom prekrasnom pojavom.
Eto malo sam odužila, opet nisam iznjela puno detalja… zahvaljujem se svima koji su bili uz nas I bodrili nas, hvala svima u bolnici, posebno hvala našoj sestri kumi I jednoj divnoj ženi koja radi u tajništvu – naše žene anđeli, ne bi mogla bez njih.
Hvala svima na vibricama I mislima, volim vas sve puno :). Ma mi volimo cijeli svijet :).


Post je objavljen 22.07.2011. u 17:51 sati.