Građani zaslužuju istinitu informaciju
INFORMATOR br. 42
Zločin protiv čovječnosti je kad suprotno pravilima novinarske profesije i etike, prešućuje se informacije i događaji koji tiču se ljudskih prava u Hrvatskoj. Ima i novinara neprijatelja demokracije, naroda i društva. Mediji pod kontrolom HDZ-a kao bivše desetogodišnje vladajuće stranke uspjeli su pridonijeti da se smanji odgovornost, održi i produži mandat, diktaturi, koja je organizirala i provela zločin.
Ovo je sramota vremena u kojemu živimo. Kako u Hrvatskoj stvoriti medijski sustav za “civilno društvo”? Despotizam* označava takav oblik oligarhijske* države u kojoj vladavina pasivizira građane i lišava ih građanskih prava, kroz birokratske regulative*, medijsku arbitražu*… Zato što ne želimo biti medijski nepismeni. Da bismo razumjeli način na koji hegemonija* nasrće, kako bi se razorušala kritika i spriječila promjena, uništila etnografija* izazvala sumnja u vlastitu zdravorazumnost, i njome ovladala.
Sramite se Bjelovarčani – kukavički umirete. Evo užasa od praznine, mrtvila i mračnjaštva, jel to možda ono što “naš” grad treba? Društvo u kojem iščezava stvarnost, istinska ljepota prirode – osuđeno je da trune i propada. Ogorčeni smo takvim događajem. Bjelovar 30 godina se ne izgrađuje, život u zdanjima koje je izgradila carica Marija Terezija (vlaga i plijesan…).
Zloupotreba medija – na rubu potonuća. Novinari koji provode cenzuru nad slobodom govora prekidaju svaku javnu raspravu, pojačavaju sumnju i nepovjerenje među građanima. Anarhija* u medijima, determinacija* je u glavama takvih novinara. Sodoma i Gomora – antiduh vremena. Kritička racionalizacija* vrlo je oskudna ili uopće ne postoji. Teško je živjeti u društvu podobnih i poslušnih, gdje skoro cijeli narod bačen je u krajnju bijedu. Ne brane se, i ne ŠTITe uvjete života, mira i dostojanstva.
Nas blokiraju oni kojima je mozak blokiran. Kritika je nužna, ali ne i naročito dobro došla. Naivno bi bilo misliti da će takvo stanje ostati vječno. Jednog dana “novinari ulizice i neznalice” morati će se stidjeti onog što su radili. Oni ne nanose samo nama štetu, nego demokratizaciji u Hrvatskoj.
Egzekutori demokracije – svinje morala Rene Hobbs: “Već godinama škole i neki od roditelja kao nojevi guraju svoje glave u pijesak i pokušavaju ignorirati* medijsku kulturu. Verbalni terorizam – bespuće povijesne zbilje. Zašto da se čudimo “tko nam što govori” kad kroz povijest borce za slobodu i ljudska prava nazivali su teroristima, ludim ljudima, i.t.d.
Presudilo golgotsko raspelo – nad “lubanjom”. Oduzeti ljudski identitet* osporavati ljudska prava, bešćutno se ponašati prema tragediji i najpotrebnijim dobima, budi u svakom razumnom čovjeku revolt. U vremenu koje smo doživjeli vrlo burno, potresene i kaotične društvene promjene. Da li to znači i dalje prilagođavati se toj ljudskoj pokvarenosti, robovanju režimu, kojem nedostaju ciljevi.
Korozija 21. stoljeća – novinarskog nepotizma*. U “špici” BBR-a (Vijesti) u središtu informativnog dnevnika: “izabrano najljepše dvorište” od komisije Turističke zajednice (09. 07. 2001.). To je važno što netko ima najljepše dvorište u Bjelovaru. Nije važno što ljudi ne rade, što nemaju od čega čivjeti. Što “ŠTIT”-ovo priopćenje završilo je u “košu za smeće” u kojem se tiču ljudska – čovjekova prava.
HRT – Mašinerija za izluđivanje (hipnotiziranje). U emisije Hrvatske televizije “Hrvatska danas” (09. 07. 2001.), to je važno da u “špicu” stavlja se tenisač G. Ivanišević. “Kao heroj” nacije što je pobijedio. To što ljudi na Trgu Sv. Marka u Zagrebu štrajkaju i obitelji propadaju – to nije važno. Lopovi koji se su pokrali postali su autoriteti – nisu umobolni. Što svi u Hrvatskoj gotovo žive nepošteno.
Kič i šund – zapušteen vijesti. Problem informiranja. Najčešće se piše o tome tko je od političara presjekao vrpcu, otvorio metar ceste, manje požara na dimnjacima, maškare, pse ubijaju, ali ih ne zatršpavaju, otvorena sezona kupanja zviždaljkom… Uglavnom njihovi izvještaju su nevažni.
Novinarska euharistija – kruh svagdašnji? Oni ne samo da zatupljuju, cenzuriraju, nego dezinformiraju javnost, sudjeluju neautentičnim* harangama, zatvaraju horizont* nabacuju “urok” na čovjeka. Najmanje čuje se riječ istine, od te kulturne sirotinje “smeća”. A mi ćemo se i dalje zalagati za istinu.
Ulizivanje kao pokušaj uspjeha. Novinarske revolucije nema (čast sitnim izuzecima) neosjetljivi su na izazove i iskušenja, ne pišu o pravim temama koje važne su za život. Dok zlo caruje, dobro šuti. Linija između kritike i uvrede mora se znati.
Sotonizam i đavolski daum – klozet pakla. Kome možemo zahvaliti? Prave izjave za javnost nailaze na ignoriranje* i otpor u medijima, pa makar se u njima obrađuju najaktualnija socijalno-politička i kriminalna pitanja.
Samo toliko, o lošem stanju u medijima, slijedi nastavak!
U Bjelovaru, 10. 07. 2001.
Presjednik Udruge “ŠTIT”:
Branko Stojković
Post je objavljen 21.07.2011. u 19:06 sati.