Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mutnih2o

Marketing

Vratija se Ivo!

"Vratija se Ivo. Di je bija?
Vratija se jutros! Di je bija?

Tri ga dana i tri noći nije bilo kući
nikom nije ništa reka još ga obid čeka

Kažu da je smokve ukra, kažu da je pija
Kažu da je sve do jutros u pržunu bija

Neka misle ča ih voja, ni gore ni boje,
Tri je noći sritan bija, kraj divojke svoje

Vratija se Ivo, di je bija?
Niko pravo ne zna, neka ne zna!

Di je bija, da je bija, lipo mu je bilo
Di je bija, da je bija, lipo mu je bilo"

Tako nam se iz austrijske prčvarnice vratio naš Ivo u našu prčvarnicu. Kažu da je smrša' par kila. Pa jel moguće da je smrša' ljudi moji. Evo mi govori i bivši kolega iz remetinca da je i narasta' malo. Sve mi se po tome čini da to nije naš Ivo kojeg smo svi "pratili" u stopu, a posebno pripametna nam Jaca. Možda je trenira' u zatvoru, a možda se malo, kako nam pripametna mladež obožava reći "nabilda". Ko će mu znati.

Mora da ga je srce steglo kad se vratio u prekrasnu nam zemlju Hrvatsku. Priča se da su ga dovezli u stojadinu i to u žutom, s rozim felgama, bez klime. Pa kako smo to mogli dozvoliti da nam se Ivo vraća u stojadinu bez klime, stvarno nismo pristojni. Mogli smo unajmiti nekog crnca ili kineza da mu ispred nosa mlatara nekim kartonom, da nam se nebi onesvijestio. Vozač tog stojadina mi je rekao kako je Ivo cijelo vrijeme pričao kao da je 50 godina bio u Austriji. Navodno je tražio da mu puštaju stare Austrijske narode pjesme da bi im se potom rugao na njemačkom. Govorio im je da smrde na bazgu. Što je s tim želio reći nitko nezna.

Da ga je Mislav Bago vozio, progovorio bi Ivo na Hrvatskom. Sjećam se da ga je gospodin Bago u jednoj emisiji provjerenog pitao "Gdje su pare?", na što je Ivo počeo pričati na Njemačkom i praviti se da je turist. Stvarno, taj čovjek je pravi političar. Neka ga zaposle u školu za političare pa neka poučava mladu djecu kako izvrćati tuđe rečenice i ostale političke gluposti.

Na kraju balade, gospođa Jadranka Kosor ispada dvolična, što može. Sjećam se kao da je jučer bilo kako je vikala sa vrha zgrade da će gospodina Ivu pratiti uvjek. Čim je gopon Ivo izrekao želju za remetincem, odmah je dobila amneziju i zaboravlia je da je rekla da će ga pratiti.

-Gospođo Jaco, obećali ste da ćete me pratiti gdje god idem. Pa makar i u minsko polje.-reče Ivo Jaci.
-Kako je danas lijepo vrijeme.-uzvrati mu Jaca.
-Skoncentrirajte se Jaco.
-Evo sad ću! Rec'te gospod'ne sanaderu.
-Rekli ste da ćete me pratiti ako treba i u minsko polje.
-Ko je to reka'?
-Pa, vi.
-Ja?
-Da, vi.
-Jeben ga i ko je.
-Molim?-upita Sanader s nevjericom
-Sitila bi se ja da san to izjav'la.
-Pa rekli ste mi ono nekidan u dizalu.
-Kojem dizalu?
-Već ste zaboravili?
-Ko ste vi?
-Neznate tko sam?
-Prvi vas put vidim.
-Doktore!-vikao je Ivo za pomoć svoje kolegice.

Tako je gospođu Jacu obuzela amnezija dok Ivo nije otišao u zatvor. Sada tvrdi da se ne sjeća da je ikada rekla gospod'nu Sanaderu da će ga pratiti. Jadan Sander, u najgorem trenutku njegova najbolja prijateljica dobije amneziju. Tom čovjeku stvarno nije lako...


Ali ajde, bar nam se vratija naš Ivo.




Post je objavljen 19.07.2011. u 13:27 sati.