Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/missing99

Marketing

Neko te ima noćas

Leži u krevetu, budi se sa strašnom glavoboljom... Nešto si je teška, ali ne zna za sebe. Pored nje kolegica s posla, drži je za ruku i tiho šapće: Sve će biti u redu. Ona pokušava ustati. I dalje ne zna za sebe. Nekako se dovodi u sjedeći položaj, ali nešto ispred joj smeta. AJMEEE, otkud mi toliki trbuh, pa ja sam trudna!!! Ali kako, s kim, pa ja se ničega ne sjećam. Kolegica joj i dalje govori da će sve biti dobro, ali zašto se ona ničega ne sjeća. Pokušava odjenuti traperice, ali preuske su joj, očito ih je nosila dok nije bila trudna. Nešto je obukla. Lovi je neka depresija. Nedostaje joj on. Ali zna da nije trudna s njim i to je ubija. Suze kreću same od sebe. Otkud sad sve to? Opet je na poslu. Šefica je pita da li može ostati raditi i 9.mjesec. - A mogu, ali ako me ulove trudovi... - A to baš ne bi bilo poželjno, ali treba nam ljudi. - Naravno da ću ostati. Suze opet kapaju, ne zna šta joj se desilo, nekako se prisjeća u magli nekoga, vjerojatno je on bio neka avanturica, ali zašto je ostala trudna s njim, pa šta joj je to trebalo, ne može se ni sama za sebe brinuti, a kamoli za još nekoga. Stop. Zastala je. Ostat ću zauvijek sama. Nikad se neću udati, nikad neću imati nikoga. Opet se sjetila na njega. Znala je da više ne želi biti s njom, a sad kad sazna da je trudna s drugim, naravno da mu to neće pasti na pamet. Jednom kad su pričali, rekao joj je da mu je da mu ne bi bilo svejedno da žena s kojom želi biti ima dijete. Nije rekao da ne bi bio s njom, ali ne bi mu bilo svejedno. A kome bi? Više ne plače. Sad ima samo onaj tupi izraz lica, još ne shvaća što joj se dogodilo, a kolegica kao da joj čita misli. Drži je za ruku u znak podrške. Ali nikakva podrška njoj ne pomaže, sve se okrenulo naglavačke. Ostat će zauvijek sama, uostalom, on vjerojatno ima drugu. Još mu nije dobro pogledala lijevu ruku da vidi da li se u međuvremenu i oženio... Dok ona tako tupo stoji i bulji u jednu točku, dolazi ON. Da, baš on. Ona počinje nešto pričati, ni sama ne zna što. Zna samo da je još uvijek luda za njim. Govori općenito. Govori kako ne može vjerovati da joj je netko i nakon toliko vremena što ga nije vidjela toliko drag. - A gledaj, ja sam pokušavao mjesec dana i patio sam za njom i onda sam sve poslao k vragu. Noge su joj se odsjekle. Ajme, ima drugu :( svijet joj se opet ruši. A on joj dlanom nježno dodiruje lice. - Ali ja sam trudna... - I onda sam shvatio da i ja nju još uvijek volim... Ona ne može vjerovati, naslanja svoje lice na njegova prsa, o samo je to opet željela, samo da opet bude s njim... Ali... - I šta ako si trudna? Misliš da ja nisam dovoljno dobar da se brinem za tvoje dijete? - Ali...ja te ne mogu tjerati na takvu obvezu... Koliko neki muškarac mora voljeti ženu da odluči biti s njom iako je trudna s drugim? Nemoguće da on nju toliko voli... Ali samo je to opet željela, da ga može zagrliti...
Otvara oči i gleda na sat. 5:41 h. Ne, ne može on nju toliko voljeti. Ne može uopće. Vrijeme joj je da krene. O da, vidjet će ga. Ali on nikad više neće biti s njom. Vrlo vjerojatno. Međuljudski odnosi su se davno pozdravili s njom. Bar oni normalni.

Post je objavljen 19.07.2011. u 12:51 sati.