Marketing
Dark Age
2.6.2011 – u obližnjoj samoposluzi potrošeno 26 kn
DARK AGE kolekcionari (pogotovo LEGO kocaka) vole nazivati razdoblje puberteta kada je većina prodala ili poklonila svoje igračke računajući da im to uopće ne treba jer više nisu djeca. Tamo negdje oko 13 godine sve ono što su nabavljali i obožavali postaje dosadno, pa se što prije tog treba riješiti kako vas ne bi nazvali djetetom, a novcem kojeg skupite od prodanih igračaka kupujete npr. električnu gitaru, cigarete, alkohol i sve ono što jedan adolescent želi iskusit. Kad se hormoni smire negdje u 21 i kad više nema sumnje u vašu izgrađenu osobnost gubi se važna rečenica ; svi će mislit da sam dijete. Tad čak postaje simpatično ako sami kažete da bi se igrali i kupovali igračke . Kupite li igračku, tada kreće i ozbiljan kolekcionarski hobby, ma koliko god vi govorili da kupujete samo odabrano ili u rijetkim slučajevima.
Postoje i oni koji prođu dark age i cijele svoje dvadesete, a da još uvijek ne osvijeste što žele. U većini slučajeva vaš potomak je novi okidač za nabavu igračaka. Tada krenete kupovati djetetu, a onda shvatite kako su neke stvari super pa registrirate da ćete ipak morati kupovati djetetu i sebi istodobno dvije različite vrste igračaka. Djetetu one koje može nabacati na hrpu, a vama one koje fino sjedaju na policu i kupe prašinu koju vi redovno brišete.
Zaključak je, da ako ste ikada u djetinjstvu imali tendenciju da čuvate i sakupljate igračke kad-tad će vas kroz život stići misao kako je vrijeme da se nabavi barem cijela serija jedne vrste igračke. Sakupljanje igračaka postaje kao blagi sedativ od stresa, ali je istodobno dvosjekli mač ili droga koja ima takav utjecaj da svakim danom želite još, nešto novo, nešto što će vas zadovoljit bar slijedeća 24 sata.
Post je objavljen 19.07.2011. u 11:34 sati.