Marketing
ŠTO ZNAČI KOLEKCIONIRATI
16.5. 2011. - 165 kn u današnjoj nabavi igračaka
KOLEKCIONIRATI riječ koja dolazi iz mračne dubine uma, riječ koja se iz daljine pomalo počinje približavati i govori ; Počmi, kupuj, zapakiraj, spremi, nabavi još i još, jer obični smrtnici ne znaju da je to vrijedno, a ti to dobro znaš, Bobo! Ti dobro znaš da je to već sad vrijedno jer je to već kolekcija koja se dobro može prodati. Ti dobro znaš da nikad to nećeš prodati i ti dobro znaš da će to najvjerojatnije prodati netko nakon tebe.
Svakim danom veselo živite u zabludi i osjećaju koji vam spriječava grižnju savjesti zbog skršenog novca i tamo duboko u podsvijesti mislite kako ćete , jedino ako zagusti, prodati sve i postati milijunaš. Taj mali suvisli glasić koji vas uvjerava da ćete biti milijunaš dobiva debelu pljusku od onog glasića KOLEKCIONIRAJ , mazi-pazi i nikom ne prodaj, pa vi i dalje bezglavo nabavljate, kupujete, nabavljate, dovlačite, arhivirate i što je najbitnije zaboravljate na namirnice koje vas održavaju na životu. Zaboravljate na frizuru, zube, odjeću, ulje, mlijeko i kruh...
Svakim danom pomišljate na veći stan, počinjete sanjati sredstvo za čišćenje stakla, vitrine, stotine metara polica. Idete u supermarkete samo kako bi se divili nizovima polica i hangarima ogromnomg prostora koji bi vam bio taman po mjeri. Vraćate se u stan, stavljate „ulov dana“ na stol, preokrećete najlonske vrečice, sve fotografirate da ne zaboravite da to postoji i pokušavate naći malo praznog prostora za novi izložak. Ponestaje prostora, znam, no to je već novo, posebno poglavlje.
Kolekcionar se može okarakterizirati kao pobjednik i patnik. Svakim danom sretniji, ispunjeniji, no problemčić nastaje kad pomalo počinjete sumnjati u svoje superherojske moći i mislite da svo to nabavljanje prelazi u bolesnu opsesiju. Srećom, okruženi ste drugim kolekcionarima, pa možete odahnuti i prstom ubosti i reći, i on je takav, i ona i on, i on tamo...
Jedno je sigruno, nadrapali ste ako imate životnog partnera istomišljenika u kojem se mutantno bude velike naznake pravog kolekcionara koji se napokon domogao internet kupovine i koji ima nos samo za najkvalitetnije stvari za koje ćete oboje rintati po par mjeseci.
Kolekcionar postaje robom svoje robe! Imovine. Razmišlja o osiguranju, krađama, zaštiti svog blaga. Ponekad razmišlja dal je sve moglo i bez tog „tereta“, da bude slobodan kao ptica i da seli iz grada u grad bez nepotrebnih kutija i bude boem koji živi na ulicama i nema ništa. Razmišlja istodobno o onom što ga iz dana u dan veseli, što ga, htio on to ili ne, pomalo izgrađuje kao personu – kolekcionara te i te stvari. Svakodnevno se iznova tješi da se novci kad-tad moraju potrošiti, a kolekcije „zauvijek“ ostaju i diže im se cijena (naravno, uzaludno, jer ne postoji istinska misao o prodaji).
Samopomoći nema, priznajem, već na prvom poglavlju, nitko drugi vam, također, neće pomoći, prije će se potruditi da vam nabavi ono što vam nedostaje da zaokuržite kolekciju. Pomirite se sa sudbinom, vi ste na svijetu jedan od onih odabranih
... hrčaka.
Post je objavljen 18.07.2011. u 13:01 sati.