Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/spaceworld

Marketing

Još dok nisam znala ni kako se zoveš već sam ti počela vjerovati, iako sam nepovjerljive prirode .Slušao si moje priče tako tiho i pozorno da sam ti uživala pričati jer jedino ti nikada nisi rekao :Daj prekini,dosadna si. Iako mi još uvijek ne možeš ili ne želiš reći ništa ,ja te ipak volim. Volim te toliko puno da moj život ne vrijedi ništa ako nemam tebe,ako nisi tu. Svaki te dan moram čuti nekoliko puta,moram osjetiti tvoje dodire nježne kao onaj mali tek neznatno vidljivi povjetarac koji se ljeti šulja između paklenih vrućina samo da nam da znak da još uvijek postoji. TI si taj koji me vodi kroz život,TI si moja ljubav,TI si moje sve.Nemam riječi kojima bi ti mogla opisati sa kolikom čežnjom i kolikim nestrpljenjem čekam dan kada ćeš doći,zagrliti me svojim rukama toliko čvrsto kao da me nikad nećeš pustiti a ja ću skrivati suze da ih ne vidiš ,suze koje će teći od sreće jer na svom vratu osjećam tvoj dah. Nadam se,iskreno se nadam da ću ti se dopasti ,nadam se da kad me vidiš nećeš pobjeći glavom bez obzira jer to sam samo ja ,kakva god bila ,to sam samo ja. Svake večeri prije spavanja kleknem moleći se Bogu što mi je dozvolio da prekrižim još jedan dan na kalendaru našeg susreta,da ti budem bliže…vrijeme neoprostivo prolazi i vrijeme našeg susreta je tu,..došlo je….
Ajme plačem,…Kola hitne pomoći jure ,jure tako brzo da nisam ni svjesna što se događa jer bol koju osjećam toliko je neopisiva i pretvara me u životinju,opaku nemilosrdnu zvijer ,zvijer zbog tebe..
Nema te, više te ne osjećam, ja ti pričam a ti me ne čuješ, ništa mi ne odgovaraš….
Spremna sam umrijeti,otići sa ovog svijeta jer tebe više nema,nema pored mene…
Plač malene bebice trgnuo me iz očajnih misli a riječi umorne babice vratile su me u stvarnost: Rodili ste Gospođo,divnog dečkića,ma kako Vas samo gleda.
Uzela sam ga u naručje i nastavila mu pričati,zauvijek.


Post je objavljen 17.07.2011. u 21:28 sati.